Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/amfortas

Marketing

Više dimenzije uma

Volio bih kad bismo više nastojali razumjeti jedni druge, a manje se boriti jedni protiv drugih. Vjerujem da je jedino istinsko bojno polje na kojem smo svi pozvani u bitku ono unutar nas samih. I tu se nalazi sve ono zlo koje trebamo pobijediti. Ako netko izazove mržnju u nama tad je nije stvorio, već je samo izvukao iz nas nešto što tu postoji. Ako u nama nema mržnje nitko je ničime neće moći izazvati. Isto vrijedi i za druge osjećaje ili misli koji nas izbacuju iz ravnoteže - vežu se za nešto što postoji u nama.
Često se ljudi prepiru i nastoje nametnuti svoja mišljenja i stavove drugima. Tragedija je u tome što su svi djelomično u pravu, svatko sa svoje točke gledišta, a problem je u tome što svi misle da je to i jedina moguća točka sa koje se nešto može sagledati. Pokušat ću to izraziti kratkom pričom:

Gledala dva čovjeka isti objekt. "Trokut je." - kaže jedan. "Kvadrat je." - kaže drugi. I naljutiše se jako jedan na drugog. "On ili laže ili mu je um poremećen." - tako mišljahu jedan o drugom.
I naiđoše drugi ljudi. Neki se prikloniše prvom, a neki pak drugom. I rasprava bijaše sve žešća. Nakon nekog vremena naiđe starac za kojeg se govorilo da je jako mudar. Ugledaše ga ljudi pa mu se obratiše: "Ti si mudar, ti presudi tko je u pravu!" Starac zastade, pa reče: "Nitko od vas nije u pravu. A opet, i jedni i drugi ste u pravu."
Začudiše se ljudi na te riječi, a neki čak rekoše: "Ma tko je rekao da si ti mudar? Pa ti si još najluđi od svih!" Ubrzo se nastaviše dalje svađati. A starac ih tužno pogleda i nastavi dalje svojim putem. Kako je svađa prijetila da preraste u nasilje, jedan mladić se zabrinu i pokuša umiriti situaciju. No, nitko ga nije slušao. Stajao je tako sa strane sa zebnjom u srcu, nemoćan da išta promijeni. Odjednom, osjeti ruku na ramenu. Čovjek iz suprotne skupine mu se obrati: "Još uvijek se ne slažem s tobom, ali i ja sam protiv nasilja."
Stajahu tako sa strane i razmišljahu što im je činiti. "Hajde da vjerujemo starcu; da vidimo kako je moguće da smo i jedni i drugi u pravu." - dosjetiše se. I usmjeriše svu svoju snagu u to da objasne jedan drugom svoje gledište i da razumiju onog drugog. Zainteresiraše se i još neki ljudi, pa im se pridružiše. I nakon mnogo truda i strpljenja, uslijedi prosvjetljenje. Njihovim se umovima otvori nova dimenzija. I tada shvatiše da ne gledaju ni trokut ni kvadrat već piramidu. Jedni su gledali bazu i vidjeli kvadrat. Drugi su gledali stranicu i vidjeli trokut. I jedni i drugi u pravu, ali djelomično. Ono što je dvodimenzionalnom umu bilo nespojivo, trodimenzionalni je vidio kao cjelinu.

A postoje i više dimenzije od treće...





Post je objavljen 10.05.2007. u 03:15 sati.