Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/suncokretic1

Marketing

Ne razumijem ništan ni glupi internet, ni blog.hr ni ljude....

Sinoć ja uspijem nagovoriti Buntovnika da malo pusti mene na komp, napišem lijepi, dugački post i točno u trenutku kad je započela objava, dakle 5 sekundi od klika..........nešto se dogodi sa vezom.......i moj post ode u vjetar, prašinu ili već nekamo! U meni se nakon dugo vremena probudio onaj iskonski nagon za razbijanjem monitora. Naravno, nisam, jer je ipak jači onaj za tisućicama kuna koje bi trebalo izdvojiti za novi. Najprije smo mislili da je pukla 24-satna internetska veza, a onda smo shvatili da nešto ne štima sa serveromnamcor.
I sad mi je bezveze opet pisati istu stvar.

Uglavnom, htjela sam reći da koješta ne razumijem.

Kako je došlo lijepo vrijeme, grad je pun malih beba i djece u kolicima. Ne bih o kolicima na tri kotača kod kojih mi zaista nije jasno gdje bi tu bebe koje nose pelene i imaju raširene nogice trebale držati te iste nogice i cipelice jer naprijed ima petnaestak cm mjesta......
Nisu mi nikako jasni roditelji koji djeci kupe crna kolica. Sva su crna. Izvana i iznutra. Možete li zamisliti da se probudite, a oko vas sve crno? Ne želim ni napisati na šta me to asocira. Pitam se da li ti roditelji imaju i kod kuće zidove pofarbane u crno.......Jer to je isto. Toj jadnoj dječici će ostati traume za cijeli život. A sve to zbog pomodarstva. Da budu drugačiji. Da se razumijemo, ja prva nisam za stereotipe, mrzim klasiku i izbjegavam biti kao i svi, ali.......ne razumijem.

A ne razumijem ja ni da normalni, zaposleni ljudi od skoro pedeset godina, pušači mogu svaki dan žicati cigarete. Ponekad ih i imaju. Napominjem da radimo preko puta trgovine (6-7 metara) a kavu pijemo u kafiću gdje imaju i cigarete......Nije meni Financijski stalo do tih par cigareta, jer da je ne bi ni ja pušila, ali.....žicati, meni je to nepojmljivo. To smo radili ko klinci.

I sad je ovo opet ispao zbrkani post, a vrijeme mi curi pa ću ga morati "pustiti".
O, da ne razumijem ja ni mog Buntovnika. Primio se knjige, po noći, uči za ispravke. Nije dijete imalo vremena preko vikenda.... A mislim da bi mu bilo puno lakše da svaki dan uči sat-dva....Sutra je roditeljski. Ko živ ko mrtav. Ne mislim doslovno.

Sezona je pri kraju. To je dobro jer ću manje raditi, a nije jer, gdje je manje rada manje je i greedy.

Ako imate strpljenja čitati ove moje postiće i mozgati što sam htjela reći- hvala vam. Ako ne, dođite opet na zimu kad ću opet "biti svoja".

Post je objavljen 09.05.2007. u 21:07 sati.