Prije nekoliko trenutaka pročitah blog žene koja je rekla da odlazi, da više neće pisati, što je mogla da je dala, kad je bila il' sretna il' tužna pisala je, na ovom mjestu je iznosila sve svoje emocije. Bila je iskrena.
Sada joj je dosta i da ovo više nije bloganje što je nekada bilo, a bilo je bolje.
Kaže da su ljudi postali neiskreni, da vrlo malo ima onih koji pišu iz duše, da svi bježe u onaj drugi, virtulani svijet.
Moram priznati da me mrc dirnuo taj post, jer očigledno da žena ima staža ovdje, da je posvetila svoje dragocijeno vrijeme pišući ovdje, naravno za svoj gušt, ali i nakon nekog vremena kada ti nekolicina ljudi svrati i ostavi koji komentar imaš osjećaj da nešto vrijedi to što si napisao, da si na neki način dirnuo osobu koja je to pročitala.
I još je poručila ljudima da pišu iskreno tj. da žive iskreno bez sranja, laži, spački, jednostavno budite ono šta jeste, mislim da je krasno sve to šta je rekla.
Slovim za recimo jaku osobu sa nogama čvrsto na zemlji i da su rijetki ti trenuci koji me mogu onak jako iznenaditi. Naravno postoje iznimke, kad te netko iz dana u dan iznenađuje sve više sa svojim postupcima ili nepostupcima, no nisam na to mislila nego na to kako ja samu sebe iznenadim svojom naivnošću. Zapravo sam ja stari naivac, lagani slikar naive, i to svaki dan kao da slikam novu sliku, dobro ne svaki dan ali brate milji mjesečno minimalno 4 puta.
Ja kao znam pročitati ljude ili ja to sama sebe zavaravam, ne znam, al kao da da sve je super, osoba je do jaja, dobri smo si, ja tebi pokažem svoju ak ti meni svoju, i tak dalje, u principu kuhan i pečen i onda te na kraju tak fino lijepo skajla da se okreneš za 360 i ne znaš više di si ni kaj si, di ti je dupe a di glava.
Joj imala sam ja takvih osoba u životu , uf preko nekoliko, ali ne ja ko sivonja idem dalje s glavom kroz zid, ne dam se ja smesti, hoću još, dajte me još malo s tom mokrom krpom malo po glavi jer sam zaboravila kak je bilo prošli put, čisto samo da se malo prisjetim.
E pa jednoj od tih osoba (čitaj osoba sa mokrom krpom) je danas rođendan, e pa draga moja drugarice želim ti sretan rođendan! Da bi mi bila živa i zdrava i žilava kakva si i dosad bila.
Ovo drugarice ću objsasniti u nekom od slijedećih postova.
A sad da se vratim da osobu s početka ovog posta, nisam ju čitala dugo, dakle ne poznajem ju kroz njeno pisanje, gotovo uopće, ali ovaj njen zadnji post mi je nekako dao naslutiti da ona zna, ona zna koje su osobe dobre za nju, žena nije naivac, žena ima staža s ovim glumcima koji se šeću kroz život.
A i ja ću, konačno sam izbacila takve ne osobe iz svog života, poklanjam vrijeme samo dragim, dobrim i kvalitetnim osobama koje su tu, nekak uvijek blizu.
E pa pozdrav tim meni dragim osobama, da mi bile uvijek silne i dobro stajale.
Post je objavljen 08.05.2007. u 18:00 sati.