Marketing
TANGO
Evo samo za našu Lanicu-post o najseksipilnijem latino-američkom plesu->Tango
Tango je sastavni dio načina života naroda Argentine i njezinog glavnog grada, Buenos Aires-a, ali samo porijeklo je dosta upitno. Ime Tango može se povezati s riječju "tambor" (bubanj), koja podsjeća na praznike južno-afričkih naroda popraćenih glazbom bubnjeva. Na početku XIX. stoljeća, izraz se pojavio i na Kubi, u Urugvaju, Brazilu označavajući i solo i ples u paru.
Važan utjecaj kako plesni, tako i glazbeni, na Tango imali su kubanska Habanera i argentinska Milonga. Modernizirani Tango je dobio ime Tango Argentino, koji se proširio uglavnom u lučkim četvrtima Buenos Aires-a, i obalama La Plate. Ples je praćen najčešće glazbom violine, gitare, flaute i klavira. Nakon 1870. godine ples je praćen na bandoneonou, glazbalu importiranom iz Njemačke - to je kromatska tangoharmonika. U Tangu protkanom španjolsko-argentinskom tugom, pokazuju se suprotnosti muško-žensko, čvrsto-mekano, grubo-sentimentalno. Na početku XX. stoljeća, Tango postaje društvenim plesom u Argentini. Godine 1907. prešao je u Europu i očarao Pariz, gdje se pojavljivao u španjolsko-argentinskim lokalima, te je prihvaćen kao društveni ples. Prvo natjecanje u Tangu organizirano je u Nizzi. Godine 1912. izbila je Tango-groznica diljem cijele Europe, ali su ga napadali zbog "neukusnog stila". Naročito je crkva bila protiv, tako da su ga na duže vrijeme zabranili. Ako su nekoga u to vrijeme uhvatili da pleše Tango, jednostavno su ga uhitili i osudili. Nakon godina i godina, strogost je ublažena i Tango se ponovo vratio u plesni život.
Godine 1920-21.godine Englezi su reformirali južno-američki Tango. 1922. godine na Tango-konferenciji organiziranoj u Londonu, Tango ipak prilagođen engleskom stilu. Sentimentalni Tango Argentino zamijenjen je engleskim Tangom različitog stila: trzaji (prvenstveno glavom), strastveni progresivni pokreti, nagla zakašnjenja i jednoznačno odvajanje figura.
Danas na natjecanjima imamo dvije vrste Tanga. Jedna vrsta Tanga je engleskog stila, koji se pleše na natjecanjima standardnih plesova, a druga vrsta je Argentinski Tango, koji je na programu show plesova.
U natjecateljskom tangu nema dizanja niti spuštanja. Progresivna gibanja počinju s iskorakom preko pete. Koljena su lagano skvrčena cijelo vrijeme, noge se ne pružaju niti kod priključka. Stopala se postavljaju, a ne kližu po podu, gibaju se brzo, ali se ne smije dati dojam tvrdoće, krutosti. Jednostavni koraci naprijed i natrag, koji se mogu plesati i po blagoj kružnici, daju osnovno kretanje Tanga.
Tango je drugi ples na natjecanjima, ali je prava iznimka zbog svojeg porijekla. Godine 1929.godine su standardizirali formu, koju i danas plešemo, a koja je od 1930. godine preuzeta i u Njemačkoj.
KARAKTERISTIKE:
Karakter: čvrst i uvjerljiv, bez njihanja, prostorno gibanje, staccato akcija
Gibanje: elegantno, izmjena dinamičnog gibanja i superiorne stanke, mira; fleksibilnost nalik na kretanje mačke
Takt: 2/4
Tempo: 33 taktova/min.
Naglasak: na prvom i trećem udarcu
Dizanje i spuštanje: nema
Dinamika: dobro izbalansirana težina, vremensko-prostorno gibanje gibanje
Interpretacija
Tango ne smije izgledati mehanički, trebao bi odavati dojam gibanja mačke ili tigra, a uz to u figurama se naglašava i španjolska arogancija. Nema dizanja i spuštanja, osjeća se stalna kontrola kroz unutarnji dio stopala.
Post je objavljen 04.05.2007. u 16:25 sati.