Još sam na poslu. Skinula sam svoje mokre dokoljenke, tenisice i ortopedske uloške, stavila pored peći da se suše, gledam noktiće, lijepo, prst do palca ponosno strši...
No, kako je sve počelo?
Jutros dođoh na posao, htjedoh koristiti se nešto explorerom, no rondaju, kopaju, mrcvare cestu do mojeg ureda, pa mi padne napamet da je to današnji razlog nemoći interneta.
Nazvala direktorica, idemo na socijalno i morovinsko (joj, volim toooo), ali najprije na kafu.
Na kafu u grad. Izaberemo birz, a u birzu moj bivši (ne nužno) ljubavnik, mlad, lep,lepi zubi, lep osmeh, lepe ruke, lep...hm, pozdravismo se, bla-bla.
Direktorica izkomentirala da me gleda k'o da bi me sad.
Znam. Ne smeta. Dapače.
U automobilu naletim na fascinantan časopis za mlade : Barbie. Listam ga. Barbie (glavna akterka) snimila CD i sretna odlazi s Blaineom u šetnju,..he, he...Prljavo.
Ispijemo, pa na socijalno i mirovinsko. Nemamo aktovku, vučemo sve papire ko kupusaru po rukama podbočene o bok.
A tamo milijun izgubljenih ljudi, preglupih pogleda, smrdi, osjećam se k'o uuu...Bugarskoj, mada nikad nisam bila.
Šalter ovaj, šalter onaj, pa iznova...Čekamo red, babe šalterke brbljaju umjesto da rade, ljudi se bune, mi dobacujemo kroz smijeh: tako je, da, da...
Šalterke od cca 45 do 55 godina, pokoji šalter mužjak sumnjivih pokreta tijela, loši zubi, loša obleka, osim jedna. Paz' ovo: naočale plavog okvira, bluza crna na bijele tufne zakopčana do štitnjače, pa još i na volančiće, plava vesta povrh bluze, roze cigaret hlače visoka struka sa smeđim tankim kaišem, povrh svega ogromna tamnoplava muška raskopčana đemperčina. Praznik.
Odlazimo sa svojom kupusarom na mirovinsko. Tamo u redu, tik ispred nas, komad, crn, bradica, visok, mršav, nosi aktovku. Mi slinimo njemu s leđa, gledimo, gladimo, plazimo, mazimo, maštamo, svaštamo... Okreće se, odlazi, svjestan pogleda, dugo se zadržava na mojem pogledu. Prkosno ne spuštam oči. Neka.
Šalterka se raspravlja s mojom direktoricom: Donesite mi obrazac MR1!(??)
Direktorica: Šta?? MI5? M48??
Smijemo se. Mi koji kužimo.
Za oko mi zapne natpis neke nadobudne šalterice: Think pink...It will be pink.
Ke lijepo. Osupnuta sam. I one su ljudi. Štoviše, žene.
Sve poriješavamo. Izlazimo na Korzo. Brdo muškaraca. S aktovkama. Kiša. Ulazimo u china shop. Izabiremo demode kišobran. Konci s njega vise. Automobil. Posao. Internet. Radi!
Prijateljica mi je poslala link na ovaj krasan hoty noty spot od prije 100 godina, pa uživajte. Ako znate!
Post je objavljen 04.05.2007. u 15:53 sati.