Ovo je zbog dužine prvi od dva dijela ovog posta. Drugi dio slijedi sutra.
prvi dio
Definitivno sam pod utjecajem učenja Byron Katie. Čitajući njezine knjige može se vidjeti u koje stvari ona vjeruje i što joj to donosi u životu.
Jedna od tih je (objašjeno mojim rječima):
Sve je onako kako treba biti - a dokaz da je tako, je to da tako je. Da nije tako, ne bi bilo tako.
Realnost je uvijek u pravu. Mogu se svađati oko toga, ljutiti i sl. ali uvijek je na kraju realnost u pravu.
Uvijek bude kako treba biti.
I krenuo sam u analizu da li to ima smisla za mene...
Kako se osjećam oko toga? Koje implikacije to povlači sa sobom?
Možda ću imati ideje zašto se je nešto dogodilo, a možda i ne... Činjenica ostaje da se je nešto dogodilo. Samo je pitanje da li ja mogu vjerovati da je to upravo savršeno ono što se je trebalo dogoditi? Da bi dao odgovor na to pitanje, prvo trebam sebi definirati što to znači "savršeno".
Ako je "savršeno" ono što je u skladu sa onim što ja mislim da bi trebalo biti, tada se to jako često ne poklapa. Međutim, tada je posljedica ta da osjećam na neki način negativnu emociju - to može biti ljutnja, iritiranost, tuga i sl. zato jer stvari nisu onakve kakve ja mislim da bi trebale biti. I to sigurno nije savršeno stanje za mene. S druge strane, ako krenem od pretpostavke da ja ne znam što je to "savršeno" u nekoj višoj slici jer vidim tek jedan mali djelić, a i taj djelić vidim iskrivljeno kroz moje filtere kojih sam pokupio po putu, tada mogu prihvatiti kao moguće da je ono što se je dogodilo savršeno ono što se je trebalo dogoditi. U svakom slučaju nemam dokaz da nije tako.
A ako prihvatim da je ono što se je dogodilo savršeno ono što se je trebalo dogoditi - koji je efekt koji dobivam od tog prihvaćanja?
Unutarnji mir jer znam da su stvari uvijek savršene. Umjesto da gubim energiju na borbu sa činjenicama koje ne mogu promijeniti (npr. prošlost) dobivam osjećaj zahvalnosti koji mi pomaže da kvalitetnije djelujem u sadašnjem trenutku. A to je savršeno u skladu sa mojom misijom.
Znači, ukratko - nema dokaza da je belief lažan (znači nema otpora u mom sistemu da ga prihvati), a ako ga imam osjećati ću se puno bolje nego li da ga nemam. Na temelju toga donosim svjesnu odluku da ću taj belief prihvatiti kao istinit u svom životu. S obzirom da ću od sada na dalje stvari gledati na taj način, pronalaziti ću sve više dokaza da je to stvarno tako sve dok to za mene ne postane apsolutna istina. Tako to ide sa nekim beliefovima - u početku vjeruješ nešto djelomično, pa onda zbog toga jer to vjeruješ vidiš stvari na taj način i zato po putu pronalaziš sve više dokaza da je to tako i zato stvari još više vidiš na taj način. Na kraju imaš toliko dokaza da čovjek počne stvarno vjerovati da je došao do "apsolutne" istine iako to ne mora imati nikakve veze sa apsolutnom (što god to bilo) istinom. U ovom slučaju svjesno se predajem procesu integracije tog beliefa u moj sistem jer to je ono što će mi jako pomoći u ostvarenju moje misije.
Inače, moj drugi mentor Eckhart Tolle kaže:
Life will give you whatever experience is most helpful for the evolution of your consciousness. How do you know this is experience you need? Because this is the experience you are having at this moment.
Ono što je vrlo važno je da takav način gledanja na ono što se je dogodilo ne isključuje akciju u sadašnjem trenutku. Naprotiv - omogućuje kvalitetniju akciju. O tome sutra.
Post je objavljen 07.05.2007. u 08:19 sati.