Lagala bih kad bi rekla da žalim za nečim,da želim vratiti vrijeme kako bi popravila stvari koje možda nisu bile ispavne,nisam idealna,i nemogu reći da nisam griješila,ali stojim iza svakog svog postupka,svake svoje rijeći i svakog djela,neželim vratiti osobu koja je moj život ispunjavala srećom,ne..ne više..okrenila sam se važnijim stvarima u životu i shvatila da koliko god da mi je bilo dobro uvijek može biti bolje..U zadnjih mjesec dana u meni se isprepletalo niz osjećaja,ali samo jedan je ostao,osjećaj ljubavi,ne ljubavi prema određenoj osobi već osjećaj ljubavi koji nas tjera da praštamo drugima koji su nas povrjedili,da našim srcem ne zavlada mržnja ili gorčina,jer ako ne nađemo načina da oprostimo drugima,ne pronalazimo način da oprostimo sebi,a to je kao da rušimo most preko kojeg trebamo prijeći..Možda sam nesretna kao djevojka kao žena,ali ispunjena sam kao osoba.I to je ono najbitnije.U početku u meni se stvarao nekakav osjećaj ljutnje,koji me naveo da se u nekom obliku osvećujem osobama koje su me povrijedile,jer time su povrijedile moj osobni ego,ali on ne vlada mojim srcem ni mojim umom,njima vlada moj univerzalni ego,osoba koja se krije ispod moje vanjštinje,koja je čvrsta i močna,tempreamentna i karakterna,ali to me nije učinilo ispunjenom,svojim postupcima nisam htjela vratiti tu osobu,več zadovoljiti ego.Ali on nije bio zadovoljen,sada sam istinski zadovoljna jer sam oprostila,i to je zapravo ono čemu sam težila.Više nisam ni tuža ni ljuta,svejedno je..osjećam da sam iz svega toga izašla kao puna bolja osoba,bogatija za jedno iskustvo koje če mi uvelike pomoći u mom životu,u novoj ljubavi koja me čeka..
I tako puna optimizma krečem dalje,i kao što sam jednom nekome rekla,sreća me neće prepoznati budem li koračala prema njoj okrenutih leđa,puštam te,jer pustio si ti mene,s razlogom si dio moje prošlosti,želim da tu i ostaneš..
Post je objavljen 03.05.2007. u 22:49 sati.