Marketing
sTVARNOST SE MOŽE POBIJEDITI S DOVOLJNO MAŠTE. . . Anon
Koliko ja zapravo volim maštu, smatram ju najvažnijom za usijeh, biločega.
Maštu svugdje mogu naći, na svakom koraku, pri svakom pogledu i osjećaju. Zapravo, tek shvaćam njezinu važnost, maleno pokretalo svega. Mislim da ni sposobnost nije toliko moćna koliko mašta koja radi svašta. Daje nam polet, a može nas i ubiti. Svojom snagom nama dočarava snagu i ljepotu svega nastalog. 
Pruža nam utočište da pobjegnemo i odvojimo se od svijeta stvarnosti, da odlazimo gdje nismo bili, da ljubimo koga nikad necemo
, da radimo i govorimo što nesmijemo
. Toliko je jaka da sa malo nepažnje može preuzeti potpunu kontrolu nad nama. 
Mašta se traži za pisanje stihova, romana, slikanje, glazbu, za sva umjetnička djela, ali ona i prelazi granice potrebna nam je za život, za hod, hranu, ljubav, ona upotpunjava sanjarenje, a nema ničeg bez sanjarenja.
kroz nju osjećamo radost, tugu, oduševljenost, potištenost, pobjedu i poraz...
Mi bez mašte smo tijelo bez duha.
Zamisli sliku bez mašte, skup nabacanih boja na platno, bez ikakvog izraza, neprimjetne slike.
Mašta je podjednako potebna i kiparu i slikaru. Osjetilo je koje hvata sve oko nas i prima utiske. Potrebno ju je odgajati i oplemenjivati, da ona ne odgoji nas. Jer ona je slijepa moć koja ne zna prosuđivati što je dobro, a što zlo.
Mi smo jako skloni maštanju, životu koji odskače od onog realnog. S njom možemo sve što poželimo, iz nje nastaju motivi. Želje za napredovanjem.
Ne želim jednog dana kad ću biti majka ili nečija teta izgubiti tu mogučnost, ne želim postati dosadna.
Želim ostati svjesna koliko jedna pikula može značiti i koliko ugodno može biti ležanje na travi, dugo spavanje i slušanje priča.
Kao da stariji gube tu moć s vremenom, neke stvari postaju važnije, zamaraju se problemima, a ne shvaćaju da mašta to lako riješava. Mislim, razumijem ja, ali i žalim ih. 
Želim samo reći da treba živjeti u mašti, ali i znati granice. Ne trebamo živjeti u cinizmu već se opustiti, sanjariti o vitezovima i princezama, jesti bombone, igrati skrivača, oblačiti te roze glupe lijepe barbike. 
Jer sve to ima nešto svoje, neku malu čar da možemo skinuti masku sa lica, sve sa sebe, leći na zelenu livadu i maštati i mijenjati svijet. Graditi svijet kakav baš mi želimo i o kakvom baš mi maštamo. Maštati o slobodi i pravdi koja ne postoji...
pa kažem opet, nek mi netko kome mašta dopušta proturiječi,
neka dokaže suprotno, sve do tada...
do tada ću ja voljeti rozo, jesti sve moguće čokolade i bombone. ma igat ću se sa ovim dosadnim klincima skivača ako hoću, pa da vidim. i slušat ću mineu, da da.. ako ja nalazim njene pjesme ugodnim.. šta tebe briga jel idu skupa vrapci vrapci i komarci i cajke i rock i koža i zlato i slatko i sexy i crno i rozo.. ma sve ide. ke ne?i onda nek mi netko tko želi biti u nekakvom kalupu, nešto definirano, da ima mašte, ma moš mislit!
i bit ću i 
hercegovka i hrvatica i sve što ja želim... naravno, u skladu s mogucnostima i okolnostima koje mi dozvoljava dvojno državljanstvo (još nisam nabavila)...
sve po potrebi!
Post je objavljen 03.05.2007. u 22:43 sati.