"Dobar dan, dobar dan! Ja bih rado da vi meni prodate jedan, ovaj, kako li se kaže, Rehidromiks, ili kako već!"
"Imamo (hehe, uz podli osmjeh). Tko je to nagrabusio?"
"mmm, ja eto, ha, cijelu noć sam grlio školjku, jel…"
"Izvolte, ugodan dan vam želim" – ma majku ti, mislim si ja…
No… da vratim ja koji dan ranije… Petak? Jok - cuga s frendom, parkić, šetnja, smrzavica – al to je dobro prošlo. Subota? Nije garant – navečer kazalište, after kod mene, cuga laganica, zezancija – bolje nije moglo proći. Nedjelja? E to je već za ispričati: ranije ustajanje s ciljem nalaženja ispred The Katedrale poradi polaska na misu i hodočašće. Yeah right! Ide se na Mrežnicu na roštilj-dadu! Woohooo! Lulu, Svetlana i Maja uljudno su čekale dok se ja nisam dovukao, ali Agent 0812 je još više kasnio i time izgubismo prednost ranog starta! Otmičarski raspoložen Agent nas je na izlaz Lučko odlučio prevesti cijelom podsljemenskom zonom (?!) kako bismo završili u Španskom i tamo, naravno, popili kavu! Looogičnooo! Napokon smo krenuli prema originalnom planu – prema hrani! No, kad se vozite kraj Duge Rese i Mrzlog polja – ne možete nego hitno potražiti neku lokalnu birtiju i popiti još jednu kavu, ugođaja radi! Tako je i bilo – uz masivno trpanje šoko-bananen! ŠEST BANANA!?! hihihi. U šoku jer smo kavu platili 5,5 kn nastavili smo put prema Gornjem Zvečaju i skretanju na desno na Mrežnicu.
Banda nas je već tamo čekala (neki kampirali, neki došli to jutro) i tu je krenula vrhunska zabava… natrpali se roštiljem, napili se – sunca, bacali bumerang – izgubili bumerang, kartali Uno do bola (jebala vas crvena!), pišali u šikaru. Kad je sunce palo, kad smo se počeli vlažiti (hihi) uz rijeku, bok,bok, i natrag prema ZG-u. Ali nama nije dosta i ugledavši tablu coctail bar odlučili smo tulumariti u Dugoj Resi! To nažalost još nije otvoreno pa smo žalosni morali ludi provod tražiti u Karlovcu. Ko zadnji turisti (Maja i foootiić i fontana u svim bojama) zasjeli smo u pivnicu i ruknuli rundicu laganog svijetlog i porciju njami pomfrita! Sad već lagano iscrpljeni odlučili smo izlazak u noćni bar ipak ostaviti za drugi put i vratiti se za Zagreb. Home sweet home!
Ponedjeljak? Pa ono, otišao kod sestre na ručak, ubio se ko stoka u super hrani, poigrao s nećakinjom (slagali smo lagice- hihi), cijelu rutu obavio na biciklu (2 u 1: zabava + rekreacija!), cijeli dan me nije bilo doma + navečer 2 sata skakanja na generalnoj probi jer se za Prvi maj ima važan veliki nastup…
Utorak? A ne, ne… ne još… Ponedjeljak navečer: joj, malo me boli trbuh, morat ću pojesti doma nešto, ali nisam ni gladan, a boli me, možda od gladi, al mi se ne da. Ma znate takvu glupu bol? Jeo bih, a ne mogu… i ja kompromisno, pojedem čokolino (njami!) jer je to lagano, ne sjeda teško i taman oko ponoć već padnem u krevet. I taman već oko 00:30 se dižem i ZBULJUUUUUV! What the fuck!? Ma bolje da se ja malo legnem… 1:30 BLJUUUUUU !?!? Koji k*!? Dušu ispustio… 2:30 i još jednom! Tresem se, žut, zelen, bolje da se nisam pogledao u ogledalo. Ajmo, kamilica da me pročisti i da do kraja to izbacim iz sebe… nije dugo trebalo! Dva gutljaja i odmah na pod!! Grlim školju, najfrendovi smo! He, al voli kamilica bome i potjerati na drugu stranu! I, radije da onomatopeja ovdje izostane, dobio ja tako i trčkalicu – jao mene i pišanje na dupe! I neko vrijeme odležao ja tako uz školju, donio si ručnik na pod, stolac odmah uz vrata, no, čim se ustanem - nije dobro… nekako se vratio u krevet, dok ležim, još je i dobro… kljucao po dvadesetak minuta, ostalo se previjao… ujutro se javljam i otkazujem nastup! Ova ne vjeruje što joj govorim, čupa kosu, žile reže, al ko nek probam doći do 17h bar na kratko…
Utorak: tako ja ležim i ležim i pijem čaj od šipka, ne jedem ništa, ležim i pijuckam – i tako cijeeeliiii dan. Pa ipak je praznik rada! Doslovno ništa ne radim!! Ludim više, dosta, ako boga znate! Propustio krkanje i tulum s ekipom, dobar nastup, zezanciju…ah… još ja bio spreman organizirati prijevoz, jer ko malo mi je bolje… ali čim se ustanem – (po)vrati se želja za frendicom školjkom. Navečer probam pojesti koji keks i super! Uspio sam da ne povr… i zbljuuuv!! I tako ja cijeli dan i noć ležao i spavuckao i u pauzama na veceju gubio tekućinu kroz – jel…
Srijeda iliti danas: živ sam! 8:00 keks i čaj. Brzo leći i još spavati. 9:00 keks, čaj i brzo leći i spavati! I? Nema posljedica! Jeees!! Živ sam!! Otišao si po dvopek – to mi je hrana za danas! I poslalo me po taj famozni Rehidromiks: primjenjuje se kod rehidracije, u prevenciji dehidracije i održavanju hidracije! Sastojci: glukoza, natrijev citrat, natrijev klorid i kalijev klorid. I upravo sam sadržaj vrećice otopio u 500ml prokuhane i na sobnu temperaturu ohlađene vode – i popio! A što da vam kažem? Još mi se ne riga – to je dobro!
I sad ja vas pitam – ova predivna prvomajska anegdota mi se dogodila zbog:
a) trovanja hranom na roštilju (ipak je to bila otmica…)
b) trovanja u Karlovcu (s obzirom na nedavne događaje…hihi)
c) trovanja hranom kod sestre (znao sam!)
d) neke viroze koju sam pokupio (u kazalištu, uz rijeku, …)
e) woodoo, naravno!
Bleki
Post je objavljen 02.05.2007. u 14:34 sati.