Pregled posta

"Marco, ti nemaš pojma, zar ne?"

Kiša je stvarala stvarno depresivno raspoloženje. Bacio sam pogled na hladan vanjski svijet. I imao sam osjećaj da sam sam. Potpuno. Prvi put bez prijatelja.
I evo, idem, po prvi put Njemu. POčinjem i mrziti samoga sebe. Umio sam se hladnom vodom i pogledao svoju kuštravu kosu. O, prepast ih hoću. Zgrabio sam kaput i izašao pod kišu. Jedini smrtonoša za kojeg sam znao gdje živi bio je u blizini, zvao se Ruhs. Zaustavio sam se pred njegovim starim drvenim vratima pitajući se da li je taj tip uopće još živ. Pokucao sam.
"Tko je?" upitao me stari slabašan, ali dubok glas.
Šutio sam. Radim li ispravnu stvar?
KAda je otvorio vrata, njegove debele naočale pale su mu na vrh nosa. Podignuo je gustu obrvu.
"Tko si pak ti?" ponovno je upitao.
"Došao sam da saznam par sitnica i zaustavim rulet s kojim radite toliko sranja."
"A?" LIce mu je poprimalo sve ozbiljniji izraz. Zatim je prošaptao: "Marco? To si ti?"
"Ne ja sam Dumbledore. Da, ja sam Marco."
"Ja...znaš.. Znači istina je? Uđi, uđi..."
Zbunjeno sam prešao prag. Ruhs je polako zatvorio vrata. KUća mu je bila ugodna i topla, ali unatoč tome zračila je mračnom, crnom magijom bivšeg smrtonoše. Sjeo sam na stolac.
"Što je istina?" upitah nervozno.
"Pa sve... I bilo je vrijeme!"
Ništa mi nije bilo jasno, ali to se često događa u zadnje vrijeme.
"Gdje je središte smrtonoša? Došao sam se predati."
Šutio je. I ja sam. "U Sawdoskoj šumi, znaš to. A, predati, zašto? Kako misliš predati?
Iznenadila me lakoća s kojom mi je odao središte smrtonoša.
" A zar Voldemort moju predaju i nije htio? Pod ucijenom me dovesti ovamo, nije li to bio njegov plan?",
Opet šutnja. "Marco, ti nemaš pojma, zar ne?"
Nakratko sam se nasmijao jer je situacija bila smrtno ozbiljana.
"Ucijene nema. A Rulet, rulet ne možeš zaustaviti."
Gle, pa ja opet nemam pojma što se događa! ZAprepašteno sam zurio u starca.

"Molim? Kako?" skočio sam.
"O, Marco, Marco..." Mrzim kad tako izgovara mloje ime. Kako djetetu kojem priča priču. Samo što nije pričao priču, ali da bar je. Da je sve samo san, više nikada ne bi htio zaspati.
"Voldemorta nema, mrtav je! Već, hmm... 6 mjeseci...Ako me sjećanje ne vara!"
NIsam mogao vjerovati. "Tko ga je ubio?"
"Ne znam. Nitko još ne zna. A rulet... Rulet ustvari igraš ti."
Ukočio sam se. Nešto je kipilo u meni. Nešto je skakalo u mom mozgu, nešto me izluđivalo.
"Ja?!"
"Da! Oni kamenčići! Nisi shvatio? Gospodar Tame je oduvjek htio da ga zamjeniš kad ode i to je kao posljednu želju, izdao jednom smrtonoši. Oni kamenčići, njih dvanaest za svaki horopskopski znak. Crni, trinaesti, to su smrtonoše, nevezano uz znak, to si ti."
"Ali kako ja upravljam ruletom?!"
"Oh, pa jednostavno. Onaj kamenčić koji se nađe na svjetlu, znak tog kamenčića, oboli od posebne čarlojije. Odnosii se na učenike u Hogworsu, tako se Tom kao učenik zabavljao."
"Ali ja ih nikada nisam stavio na svjetlo!"
"Sigurno?"
"OSim kada su...Kada su mi pali iz vrećice...onaj crveni i pla..."
"Vidiš!"
Ostao sam zapanjen. Ja u stvari čitavo vrijeme igram rulet? Mislio sam da me smrtonoše neće ubiti zbog horkruksa, a Voldemort je mrtav.
"Milsim da te smrtonoše neče ni taknuti", započeo je kao da mi je pročitao misli. "...Zbog toga što si ti sad njihov Gospodar. Samo nisu znali kako da te dovedu u središte, koliko sam čuo. Već dugo nisam u službi, znaš..."
"I vilenjaci su znali da je Tom... mrtav?"
"Da."
"Ali ja ne želim biti nasljednik!"
Ne želim! Pogotovo ne ako je u meni horkruks, dio Tomove duše.
Položio mi je ruku na rame i prošaptao:
"Ali ti to već jesi."



p.s. sorryte ljudi kaj me nije bilo dugo. I nece me bit tak skoro, pa necu moc komentirat. Za kojih tjedan dana post, mozda prije. hohoho. Veliki pozdrav....


Post je objavljen 02.05.2007. u 11:55 sati.