Projekt EURO 2012. već je gotovo zaboravljen. Kao što dijete najdražu igračku ispusti čim ugleda neku novu, tako se ponaša i (naša) nogometna publika (posebno oni navijači koji, kako netko ružno reče, imaju manje mozga u glavi nego "bubamara" u sebi). Nakon što su se izjalovile prognoze i hrvatskih i talijanskih "velikih sportskih znalaca", pošto su razočarani preboljeli frustracije nakon "sramnog debakla" u Cardiffu, život mora ići dalje. Odnosno "šo mazgun", tj. "show must go on"! Zapravo, to je mnogima najvažnije. Bez toga "pokretača" mnogi bi umrli od dosade, život bi im izgubio smisao...
Nogomet – politika – bizinis! Zapravo, redoslijed je: biznis – politika – nogomet! Dakle, biznis-profit diktira sve. Zato "mala Hrvatska za veliki odmor" nije imala nikakvu šansu... Zato je bez razloga pljuvanje po Markoviću... Talijani su već imali dovoljno takvih spektakla, a njihovo tržište, premda je veće od našega, već je zasićeno i nije dovoljno veliko... Poljska i Ukrajina su mnogoljudnije tržište i vrlo "gladno" takve "duhovne hrane" kao što su sadržaji sportske zabavne industrije... Uz to ide profit svim onim tvrtkama koje se reklamiraju na nogometnim utakmicama: PlayStation 3, pivo, automobili, kladionice, tu je također prodaja nogometnih lopti, dresova, obuće, kapa, šalova, privjesaka, suvenira... (O nekim drugim ključnim aspektima, drugi put!)...
Zatim, globalni nogomet je velika praonica novca... (sigurno je tu i veliki udio Ruske mafije...). U natjecanju i lobiranju raznih mafija protiv našega malog Markyja, svakom pametnu "kladioničaru" rezultat je morao biti unaprijed poznat. Zato je bila čista magla ono kad su čak i političari opalili po Markyju. Njihova zamjena teza prava je obmana – zar politika nije trebala pripraviti teren za sportsku manifestaciju, a ne obratno? Ili to znači da političari nehotice priznaju vlastitu nemoć odnosno sporednost u igri? Odnosno da je politika najvažnija sporedna stvar na svijetu!
Zato je potpuno u pravu komentator Glasa Koncila (broj 17, od 29.4.2007.) koji, analizirajući upravu tu temu, ističe medijsko brkanje odnosno namjerno zamjenjivanje bitnog i sporednog. Zato sljedeći odlomak prenosim kao poticaj na razmišljanje.
"Komu je u interesu sadašnje oklijevanje, bez obzira na sve Vladine skromne mjere, u suočavanju s izumiranjem hrvatskog naroda i hrvatske nacije? Komu je u interesu izumiranje hrvatskih sela koja, dok gradovi nužno postaju sve više multikulturni i multinacionalni, jedina čuvaju autentičnost kulture i identiteta hrvatskoga naroda i hrvatske nacije? Komu je u interesu da se u hrvatskom društvu, izbjegavanjem ili premalim podupiranjem objektivnoga istraživanja hrvatske povijesti, u oba jugoslavenska jarma zapravo otvara prostor za politikantstvo i njeguje opasna polarizacija hrvatskoga društva?
Komu je u interesu falsificiranje najnovije povijesti samostalne Hrvatske i skrivanje odgovornosti za gotovo sve nedaće prerušenih i preko noći demokratiziranih bivših partijaca koji su uzeli u ruke sve konce hrvatskoga društva? Komu je u interesu otežavanje ili sprečavanje logične i naravne duboke i konkretne povezanosti hrvatskoga iseljeništva s maticom zemljom? Komu je u interesu oklijevanje, nesnalaženje ili svjesno propuštanje da se u skladu s onim što Hrvatska jest i što ima razvije specifično hrvatsko gospodarstvo koje bi moglo obogatiti svjetsku ponudu i uspješno konkurirati u njoj? Kome je u interesu mirenje s tako sporim i neravnomjernim društvenim razvitkom, s tako velikim brojem nezaposlenih i siromašnih, s nedoraslošću i nesposobnošću da se znatno više iskoriste pretpristupni europski fondovi? Komu je u interesu sve većim inozemnim zajmovima dovoditi Hrvatsku na rub propasti? Komu je u interesu izbjegavanje i odlaganje uspostave stvarne zakonitosti, jednakosti pred zakonima za sve i sprečavanje nečasnih djelovanja svih javnih i tajnih interesnih skupina i lobija?
To su neka od bitnih pitanja suvremenoga hrvatskog društva i suvremenoga hrvatskog građanina, ali za njih nema ozbiljnih, odgovornih i vjerodostojnih očitovanja političara, niti prvih stranica u tisku, niti udarnih vijesti i emisija u elektronskim medijima. Iluzija je da će ta pitanja umjesto odgovornih u našem društvu rješavati netko izvana, velika svjetska politika ili Europska unija. Stoga, treba jasno i glasno istaknuti da je krajnji čas da se u hrvatskom društvu počnu bitna pitanja tretirati kao bitna, a sporedna kao sporedna, da je nužno utvrđivanje odgovornosti zbog nerješavanja bitnih pitanja i da je prevršena mjera svih politikantskih i medijskih igara, zamagljivanja, zaglupljivanja i nametanja sporednoga kao bitnoga."
Post je objavljen 01.05.2007. u 00:00 sati.