Prođe produženi vikend, uz radnu subotu, pa dođeš na isto. Makar i nije jer sam večeras mislila je li nedjelja. Zbrka u glavi. E, taman sam se ufurala u nerad povodom Praznika rada, a sutra već radit. Kažu da Slovenci i Bosanci ni sutra ne rade. Ko nam je kriv.
Vikend smo se malo liječili. Roker pokupio nekakvu virozu s temperaturom i kašljem, a ja standard, super, uz antibiotik i antialergik. Ma da skratim, danas smo oboje bili spremni za proslavu Prvog maja.
Bakinozlatomalo otišlo drugoj baki na par dana. Baš mi fali. U subotu pred sam put, napravio je prve puzajuće korake. Propuzalo dijete i sad jedva čekam da to vidim. Nema više ko prije, mora dijete propuzat. Kažu pedijatri. Nema neće, mora. Lavica navalila na njega i na vježbe i bogami mali propuzo. Sutra dolaze.
Prvi maj se u našoj familiji oduvijek slavio. Rodio mi se braco na taj dan, pa povodom toga i familijarna okupljanja. Ma lijepo je to, vidit par generacija zajedno, vesele, zdrave, u slozi. Makar su kod nas ta okupljanja česta. Za svoj rođendan najviše volim negdje zbrisati. Rođendan, pa još da rikneš od posla. Samo ako me baš volja, a to je rijetko. Ali ima praznik ovaj, praznik onaj, rođendani dječiji, ostali, pa previše šta je je.
Sad kad sam napravila sve za sutra i ovi moji muški se razbježali, Hiphoper u život, a Roker raditi, milina sjesti za komp i viditi di šta ima nova.
Slušam:
Lile su kiše na staklene krovove grada
Nikog,
Samo svijetla nijema
I onda si znala šaputati dugo bez kraja
Dragi
I sutra bit ću tvoja
Čudna je tama
Tebi ni traga
Samo pustinja stara
Nekog trebam ja
Bilo da si ti
Neka, druga moja sreća
Da nisam sam
Sve mi značiš ti
Lile sukiše na staklene krovove grada
Nikog,
samo svijetla nijema.
Post je objavljen 01.05.2007. u 21:54 sati.