Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/serenad

Marketing

Noćna mora za mene

R.I.P.

Za doručkom sam veselo čavrljala sa Ophigenyom, posve zaboravljajući, zapravo više ignorirajući, činjenicu da osjećam kako su me svi izdali. Toliko sam komplicirala s tim da mi je više dodijalo i odlučila sam zaboraviti, ali svejedno još ne pričam s Vladom ni Ameliom. Stale smo s pričom jer sam čitala neki post u Dnevnom proroku o mom bratu. Naravno, o nekom njegovom herojstvu. Iznenada je Ophigenya počela kašljati i pokušavati uhvatiti zrak, a svi su samo stajali i piljili u nju. Dotrčala sam do nje ali već je bilo kasno. Bila je sva plava i nije disala. Nisam mogla vjerovati da će njena smrt doći tako skoro, a posebice ne tako naglo. Jednom mi je neka «proročica» rekla da su mi suđene velike stvari i počela brbljati nešto kako će mi dvije frendice biti ubijene u kratkom roku, kako bi se došlo do mene i spominjala je neko proročanstvo! Da li bi joj trebala vjerovati?! I tko je druga frendica?! Ja ne razumijem što se događa! Zašto baš meni? Tisuću mi je misli prolazilo glavom, ali samo jedna jasna i glasna. Ophigenye više nema, a ja nisam mogla ništa učiniti da to spriječim.
Nisam ni shvatila, a već sam bila na podu, klečući pokraj njenog beživotnog tijela. Suze su same tekle iz mojih očiju. Neki su me gledali kao da sam poludila, ali nitko nije ništa radio.
-Još je topla, još je možete spasiti...-zaridala sam
Vlad je došao i povukao me od nje. Tek tada sam shvatila koliko ga zapravo volim i kako sam sretna što ga imam. Zagrlio me što je jače mogao i prvi put u ovih par mjeseci sam se osjetila sigurnom. Čvrsto me držao i nekako sam znala da i on mene voli.
Nisam mogla ni progovoriti, ali sam nabacila pogled koji je jasno pitao zašto. Tek tada sam po prvi put saznala pravu istinu. Kada me Persephona odvela da vidim kako se Vlad i Amelia ljube, nisu se zapravo ljubili, nego se grlili glumeći Cornera i Ninu koji su stajali pokraj njih. A Persephona je to znala i svejedno mi lagala. Mark i je rekao da se ona u posljednje vrijeme čudno ponaša, pogotovo od nesreće. Kao da to uopće nije ona!
Mislim da je vrijeme da joj Vlad i ja dođemo u mali posjet!
3 h kasnije
-Ne bježi sad te imamo!-uzviknem
-Nećeš! Avada ...
Nastaviti će se...


Post je objavljen 01.05.2007. u 19:40 sati.