Draga moja,
Većeras dok smo se šetale, zrak je bio tako topao da nisam imala problema s vraćanjem u to doba. Bilo je prekrasno, isti oni osjećaji, isti mirisi, ista napetost prije nego im priđemo, isti zvukovi, njihovi glasovi, tvoja vriska negdje sa strane, moja slaba volja da riješim tu situaciju...
Jesi li čula cvrčke?-možda su oni krivi za sve proživljene trenutke, za sve one uspomene koje će zauvijek biti tu....
Le mani, tutto incomincia sempre con le mani
Ovaj put ne ću filozofirati, niti brinuti zbog pogrešaka, ne ću maštati o promjenama, ne ću mrziti sebe, ne ću ni voljeti njega, uspoređivat ću sve sa njim, sve osmijehe ću zaboraviti zbog njegova, sve svoje sulude ideje ne ću više ljubomorno čuvati samo za njega, mislit ću na njega, ali mi neće nedostajati, sumnjat ću u svoje znanje o budućnosti jer mi je pokazao kako promjeniti prošlost, ovaj put sve će biti bolje...osjetim to.....
Post je objavljen 30.04.2007. u 21:54 sati.