Marketing
Sretna...
...i zaljubljena.
Tako bi se trenutno moglo opisati moje stanje. Vec danima pokusavam napisati smisleni post, ali ne ide. Jebi ga, kad sam zaljubljena, glupa sam.
Uzivam u svakom trenutku provedenom s njim. Uzivam dok satima sjedimo na kavi izmjenjujuci njezne poljubce s brutalnim barenjem, uzivam dok sutimo a on mi prolazi rukama kroz kosu. Jer ne moramo nista reci. Jer nam je savrseno jasno da je to to.
Uz njega ponovo otkrivam onaj dio sebe za kojeg sam mislila da vec odavno ne postoji. Opet je moj osmijeh iskren, a pogled dubok. Opet, nakon ne znam koliko godina.
Dane provodim ispijajuci kave s frendicama. Dok ispijam colu light, a zrake sunca mi obasjavaju lice, ne postoji ni jedno drugo mjesto na kojem bih radje bila, ni jedan drugi trenutak koji bih radje prozivjela.
Usporedbe radi, post napisan 12.4:
Trijeznim se...jer tako je lakse. Jer tako manje boli. Jer imam predispoziciju da postanem jebeni alkoholicar.
Ja i stara ekipa. Ekipa s kojom sam konstantno visila prije nekih 4 godine. Ekipa gdje sam bila ona prava ja. Bez laznog osmijeha na licu. Bez "gledajte mene i moje skupe diesel traperice" preseravanja.
Runda za rundom, stotka za stotkom, pare i zdrav razum nestajali su kao mjehur od sapunice. Ostao je samo onaj iskreni osmijeh i "svijete tko te jebe kad sam pijana" pogled.
Ne ide mi ovih dana. Za vikend me sorao pms, sto je rezultiralo prezderavanjem i dvije kile gore na vagi.
Izgubila sam svoje nove gucci suncane naocale. Kao slag na kraju, jucer sam imala saobracajku na rotoru i razbila tatin novi auto.Slaba mi je utjeha da nisam ja bila kriva.
Zadnja dva dana provela sam na vocu. Uspjesno sam sjebala maloprije, kad sam mrtva pijana navalila na janjetinu. Pojela sam jos i jedan kolac, plus jedan monte. Ukomirana sam do kraja, ali tjesim se da je sutra novi dan kojeg cu provesti na jabukama. I necu piti. I necu sjebati jos jednom.
Prekinula sam s "deckom", kojeg ionako nisam vidjela mjesec dana. Zbunjena sam jer neznam na cemu sam. Nitko nista nije definirao. Samo jedno "by by honey, unistili smo si zivot medjusobno". Jebi ga sad, ionako unistim sve sto dotaknem.
Jedva cekam da vidim njega.
Jedva cekam sutra da ponovo osjetim osjecaj praznog zeludca.
Jedva cekam da se otrijeznim, jer definitivno vise nikada necu piti.
Tuzna sam. Jer od milijun eura koliko je vrijedio ugovor s tatinom firmom ja moram moljakati za sugavi 207cc. Jer zelim kabriolet i nista drugo. Jer sam razmazena tatina curica. Jer sam navikla dobiti sve sto pozelim. Jer sam jebeni snob.
Da, novac me pokvario.
Ne, ovo vise nisam ja.
Nikakva ana. Debela krmaca, bez samokontrole.
Boze, kad ce zavrsiti?
Hoce li vec jednom prestati?
Drago mi je da su ovakva stanja i razmisljanja iza mene.
Ljubim Vas
Post je objavljen 06.05.2007. u 15:11 sati.