Elitni turizam. Svima su ga tako puna usta. To je budućnost Hrvatske. Treba graditi elitne objekte. elitne golf resorte, luke za elitne jahte. To treba biti strategija hrvatskog turističkog razvoja. Masovni turizam je loš i ne treba nam.
Nevjerojatno je kako su se takve glupe teze uspjele udomaćiti u mozgovima prosječno siromašnih Hrvata. Kako nešto što je protiv interesa većine građana može biti podupirano od većine građana? Gdje se čovjek može upisati na tu visoku školu hrvatskog spina koja je u stanju pretvoriti one protiv kojih se radi u najžešće pobornike svojih teza? Država poludjela od spin-a i život je milina.
Prije svega, Hrvatska nema masovni turizam (niti ga je ikada imala).U biti tek ga treba razviti. Zajednički turistički promet (mjeren brojem gostiju i zarađenim novcem od turizma) Zagreba, Pule, Poreča Opatije, Crikvenice, Zadra, Šibenika, Splita, Makarske i Dubrovnika predstavlja tek 60-tak posto ukupnog turističkog prometa gradova poput Praga ili Krakowa. Da niti ne spominjem turističke hit gradove poput Pariza ili Londona.
Veliki broj turista uvijek pozitivno djeluje na cijelo gospodarstva (kako je to jednom davno putem input-output analize dokazao Ljubo Jurčić). U sezoni će se potrošiti (i naplatiti) više struje, više vode, više benzina, pojesti više kruha, mesa, ribe, prodati više robe svih vrsta i od toga će zaraditi svi ekonomski sektori i naravno država koja će naplatiti više poreza.
Naravno, pozitivan efekt turizma vrijedi samo u slučaju velikog broja turista. Ukoliko zamijenite 1000 prosječno siromašnih turista sa jednim odvratno bogatim taj efekt nestaje. Taj jedan ultra bogataš neće pojesti kruha za 1000 ljudi, ni mesa za 1000 ljudi, a niti ribe za 1000 ljudi. Drugim riječima pekar, seljak, mesar i ribar će ostati bez novca koji bi dobili u slučaju da je došlo 1000 ljudi.
Na masi turista zarađuju svi. Mali iznajmljivači, kafići, restorani, slastičari, pekari, sezonski radnici, brodari, taksisti...svi. Riječ je o stotinama tisuća ljudi koji zarađuju na masovnom turizmu. Na jednom elitnom gostu zarađuje samo par ljudi. Vlasnik najluksuznijeg hotela, vlasnik najluksuznijeg restorana, vlasnik najluksuznije jahte. U hrvatskom slučaju, da stvar bude bolja, riječ je uglavnom o strancu.
Kod masovnog turizma 1000 eura turističke potrošnje ide u 100 ruku po 10 eura. Kod elitnog tih 1000 eura ostaje u samo par ruku, a imam feeling da to nisu Vaše ruke.
Osim toga 1000 turista traži i više ljudi da se brine o njihovim potrebama čime pozitivan efekt nije samo financijski već i u sferi zapošljavanja populacije.
Podupiranje teza o potrebi koncentracije na elitne goste napad je na egzistenciju velikog broja hrvatskih građana. U zemlji u kojoj pola populacije živi od sezone govoriti o orijentaciji na elitni turizam je ravno ekonomskom samoubojstvu. Ukoliko niste vlasnik nekog od najluksuznijih hotela, villa, jahti, restorana mislim da nemate baš puno razloga podupirati takve teze. Vi nikada nećete vidjeti niti kune od tih elitnih gostiju. Ali uvijek možete maštati ako vas to veseli...
Post je objavljen 28.04.2007. u 19:33 sati.