..ovaj post nadovezuje se na post "..što nekad bijaše ovdje.."
Napravljen sam od samoće, znam čudna sam nevolja..
Do toga dana nisam spoznao pravu ljubav, do toga dana bio sam jedan od onih za koje je ona bila samo pusta bajka. Tada si došla ti, upravo ona koju nitko nije poznavao, od koje su svi okretali glavu, zavist.. znali su da si meni najljepša. Niti ja te nisam poznavao, čak niti tvoje ime. Ono koje mi je kasnije urezano na usne. Nešto se prolomilo u meni, a te tvoje predivne oči tada su sa mojih ljetom osunčanih usana izmamile riječi. Stao sam ti u obranu, sam protiv svih koje sam smatrao svojim.. prijateljima. Bio sam spreman odbaciti sve što poznajem i što sam poznavao, za tebe. Znao sam to od prvog trenutka. A znam to i danas, ležeći pod onim istim suncem koje je obasjalo našu ljubav. Sama sanjivost tvoga lica, tvoja besmrtna elegancija, sam tvoj glas izgubljen negdje u toplini ljetnog povjetarca, samo to mi je bilo dovoljno. I ti si meni rekla, sjećaš li se draga što si mi rekla, rekla si mi da sam tvoje sve. Rekla si, s tolikom nježnošću, da ćemo mi biti vječno spojeni, vječno jedno. Volio sam svaku tvoju riječ, više nego sebe samog. Htio sam ti pružiti sve želje i nade, sve ti ih pokloniti ponizno i vjerno. Držao sam te na dlanu kao prvu proljetnu kap rose. Onu najslađu, najljepšu kap.
..koja dođe i ode kad hoće, a ti si čekati umjela..
Sjedili smo u pustom parku, pod mirisnim krošnjama starog drveta. Miris tvoje kose draži moje lice, miriše tako slatko, a svaka se las igra zrakama crvenog sunca.. u suton. Smiono dotičem tvoje lice, nježno, bojim se da ne iskvarim ljepotu tvojih divnih obraza. Gledam sebe, u dubini tvojih očiju. Usne se spajaju, gorućom strašću, a opet tako pažljivom, zaustavljaju vrijeme. Sklopljenih očiju vidim te, osjećam tvoju krhku snagu. Poljupci se razmjenjuju poput dana i noći, upotpunjavaju mlade duše. Vidim tvoju sreću, osjećam kako se usne osmjehuju. Naslanjaš glavu na moje rame, uzdišeš okupana radošću. Grlim te, čuvam, u strahu da mi te netko ne oduzme, ljubeći tvoju kosu gledam u daljinu. Mrači se, sunce nas pozdravlja, no mi smo sami, za nas ne postoji vrijeme. Tada moram otići, vratiti se prolaznosti. Upućuješ mi pogled pun razumijevanja, vjeruješ u sutra. Primaš moje ruke, moliš moje usne, vežeš me pogledom. Još jedan poljubac, a zatim još jedan.. Teturamo mamurni od ljubavi, krećemo. Ulice se smiješe, krijesnicama pune livade pozdravljaju, nasmijani smo. Ulice nisu više hladan asfalt, u našim zamagljenim pogledima prostire se put ispreden cvijećem, mirisom, dodirom.. Plovimo između stvarnosti i jave, zahvalni Bogu na još jednom danu. Cjelujem te pogledima, udišem nestvarno divnu ljepotu. Pred tvojom smo kućom, prsti su isprepleteni, pogledi se spajaju. Bude se nasmijane usne, da se spoje u još jedan poljubac. Gledam te kroz cvijeće u vrtu tvoga dvorišta, okrećeš se, tako lijepa, mašeš mi i odlaziš na počinak.
..neka pjesma sama poteče, nježna i divlja u isti mah..
Još jedan dan, zahvalan sam Bogu, rađam se u još jednoj Božjoj misli. Ti si u mojim mislima, kao prva molitva i prva radost. Ovo je još jedan naš dan. Susrećemo se u svježem jutru, susrećemo se još jednim poljupcem. Neznamo kuda nas vodi ovaj dan, ali proći ćemo ga zajedno. Duga šetnja, duboki razgovori, svakih nekoliko minuta prekinuti poljupcima od kojih prolaze trnci. Govorim ti kako si mi od Boga dana, ti si moj svijet, moje "sve ili ništa". Prstom dodiruješ moje usne i primičeš mi se još jednom, a svaki poljubac je kao i onaj prvi. Rekla si mi da me voliš, a ja sam te uvjeravao da te volim više. Rekla si mi da sam tvoj i samo tvoj, a ja sam život predao u tvoje ruke. Za život nismo trebali ništa, doli jedno drugo. Hranila nas je ljubav, udisali smo ju, osjećali pak.. jedno drugo. Postoji li, dragi Bože, išta ljepše i čišće od moje drage, jesi li mi poklonio anđela? Jesi li, dragi Bože, dotakao moje srce gorućom ljubavlju, nastanio ga njenom dušom. Spojio si naše duše, hvala ti..
Draga, tvoja me nježnost izluđuje, otkucaji srca divljaju mojim tijelom.. Tvoja neukroćena ljubav, iskonska i prava, smiruje moju dušu.
..haljinu skini, ugasi svijeće, sa usana ponesi dah.
Ponovo nas je dočekala još jedna, prohladna ljetna večer. Obuzima nas strast, želimo se prepustiti svojim željama, jutro dočekati zagrljeni. Divlji, strasni poljupci ovaj put oduzimaju dah, i odjednom se nalazimo pred vratima moje kuće. Jorgovan u dvorištu miriše slađe nego inače, mjesečina poklanja svilene zagrljaje snažnije, vruća krv kola našim tijelima. Drhtaji užitka nastavljaju, padamo na postelju. Sa prozora nas promatra tisuće zvijezda, okrunjujući naše osjećaje. Prepuštaš se putenim užicima, prepuštaš mi se. Dok moje ruke prolaze tvojim uzavrelim tijelom, tvoje pokušavaju privući moje lice na svoje usne. Vodiš me poljupcima, vodim te dodirima. Napinju se sva čula, sada smo jedno. Sada, nesvjesni da nam je to prvi.. i posljednji put. Još uvijek smo jedno, među zvijezdama koje su vječni svjedoci naše savršene, beskrajne ljubavi. Jači od tijela, nemjerivo jake ljubavi.
Vođeni ljubavlju iskusili smo jednu, čarobnu noć. Ostali smo spojeni, dočekali smo san spojenih pogleda. Jutro se budi, a naši pogledi ponovo se spajaju. Vrijeme je tek trag stvarnosti, ležimo na postelji pod svjetlom novog sutra. Nismo ni slutili da se bliži kraj. Vrijeme tada nije postojalo, sve brige bile su samo iluzija, a svaki poljubac tek kap u oceanu. Kap koja je ispunjavala naše duše.
Nedam da ovaj osjećaj ode,
negdje u meni tvoj je znak.
I plamen vatre i kap vode,
ti si svjetlo, sve je mrak.
Post je objavljen 28.04.2007. u 02:55 sati.