Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/amfortas

Marketing

Kroz potpunu tamu do još većeg svjetla



Pišem ovaj post potaknut Matekovim komentarom-pitanjem i njegovim zadnjim postovima.

Uskrs je ona fina nit koja povezuje sva pitanja koja su postavljena.

Duša pati jer osjeća da je obuzeta zlom. Kao kratkotrajno izbavljenje od te patnje nude se bezbrojni oblici gubljenja vremena: TV, isprazni sadržaji na internetu, kompjuterske igre, plitko senzacionalističko štivo, beznačajni razgovori da se ubije vrijeme, prepuštanje strastima i osjetilnim užicima raznih vrsta, pa sve do opojnih sredstava. Sve ovo može privremeno pokriti onu veliku prazninu u duši. Pokriti, ali ne i ispuniti. No, ona s vremenom postaje sve veća i sve više zastrašujuća. Tada čovjek još više nastoji pobjeći od samog sebe i još se više upliće u onaj površni način postojanja.

Ovo se dalje može odigravati u dva smjera.

Prvi, autodestruktivni, je onaj u kojem čovjek prepoznaje zlo u sebi, te se sve više mrzi zbog toga. Želi se povrijediti, nanijeti si bol, uništiti se. Obuzimaju ga crne i suicidalne misli, depresije, tuga bez kraja i dna.

Drugi smjer je onaj u kojem se destrukcija usmjerava prema van. Čovjek prepoznaje zlo u svijetu i kreće u borbu protiv njega. Želi ga iskorjeniti. Ovo je naravno uzaludna borba, jer na taj način čovjek postaje ono protiv čega se bori i zla na svijetu ima još više no prije. Mržnja rađa novu mržnju, nasilje još veće nasilje...

E sad dolazi uskršnja misao. Bez događaja na Golgoti ne bi bilo trećeg puta. To je put koji je moguć samo primanjem impulsa koji daje Krist. U uskršnjim postovima spominjao sam kako put do još većeg svjetla vodi kroz potpunu tamu. Nema širenja svijesti bez boli i suočenja sa zlom. A bez svijesti, ne može biti ni prave ljubavi.

Zato nije rješenje bježanje od zla, jer nam tada zlo uvijek diše za vrat. Nije rješenje niti borba protiv zla u svijetu i u drugim ljudima, jer tada na koncu načinimo još veće zlo. Jedino rješenje je suočenje sa zlom u sebi, upoznavanje tog zla i sticanje snage da se zlo transformira u dobro.

I u tome je veličina Kristovog impulsa. Jedino on omogućava da se zlo preokrene u dobro, da se zlo uvidi kao zarobljeno dobro koje čeka da bude oslobođeno, da bude usmjereno u pravom smjeru.

I usred smrti rađa se klica novog vječnog života, usred beznađa niče nova nada, usred nevjerice raste čvrsta vjera, usred mora mržnje i hladne indiferentnosti izvire bezuvjetna ljubav.

I na kraju, evo jednog crtića, meni beskrajno simpatičnog, koji je na svoj način uhvatio tu poruku, poruku Uskrsa:





Post je objavljen 26.04.2007. u 03:38 sati.