Nakon pada anđela, koji je prethodio padu čovjeka, dvije ljubavi stvoriše dva grada. Dva različita grada, koji se suprostavljaju jedan drugome. Usporedba počinje od Svetog Augustina. Augustin razlikuje Grad Zemaljski , koji se zove i "Grad Sotonski" , a proizilazi iz ljubavi prema samom sebi sve to prijezira Boga, te Grad Nebeski , ili "Grad Isusa Krista", koji proizlazi od ljubavi prema Bogu. Prvi se ponosi sobom, i traži slavu ljudima. Drugi se ponosi slavom Boga. Jedan je u oholosti svoje slave uzgorito i oholo, a drugi govori Bogu: Ti si moja slava i moja podrška ( ps 3,4 ).
Prvi u svojim prvacima i u svojim knezovima, u svojim pobjedama nad narodima koje podjarmljuje, ljubi svoju vlastitu silu i svoju strast za gospodstvom i vlašću. Naprotiv, Grad Isusa Krista predstavlja nam svoje građane, koji se pomažu ljubavlju, njegovi prvaci bdiju nad dobrom svojih građana i govore Bogu: Ljubit ću Te Bože, jer Ti si moja snaga ( ps 17,2 ).
Mudraci Zemaljskog Grada živući prema težnjama čovjeka, traže tjelesna dobra ili duhovna dobra ( magijom ) a ne nastoje slaviti Boga niti Ga spoznati, niti Mu hvalu davati, nego lutaju u ispraznosti svojih misli. Dok u Nebeskom Gradu, jedina čovjekova mudrost jest pobožnost, poniznost, ljubav, koja daje pravom Bogu odgovarajuće poštovanje, očekujući nagradu u društvu Svih Svetih, gdje su ljudi u društvu anđela i gdje je Bog sve u svima ( 1 Kor 15.28 ).
Ovdje uvjetovani tajnom Vječnosti, nalazimo se licem u lice s neshvatljivom stvarnošću, a ta je stvarnost Bog. U neizmjernom jedinstvu vidljivog i nevidljivog stvorenja opažamo bez ikakve teškoće postojanje dvaju gradova, ili dvaju kraljevstava: Kraljevstvo Kneza ovog svijeta, kraljevstvo Lucifera, anđela, koji se isticao svjetlom, ali je svojom pobunom postao anđeo tame, te Kraljevstvo Mističnog - Tajanstvenog Tijela, Zajednice Svetih, kojima je glava Isus Krist. Ovdje se ne radi o metaforama ili poetskim personifikacijama. Anđeli su stvorenja Božja. Čine dio ljestava bića: Te ljestve je opazio Jakov u jednom svom proročkom snu i protežu se do najmanjih stvorenja sve do onih koji su najbliži Bogu. Protivno manihejskoj herezi, prihvaćenoj od Katara i Albigenza, koji ispovjedaju dualizam, tj. sistem po kojemu sve od vječnosti postoje dva suparnička i jednaka prauzroka: Bog i materija, Dobro i Zlo, koje će se jedno drugome suprostavljati. Sotona nije neke vrste suparnik niti takmac Bogu, a još manje je Njemu ravan, nego je Njegovo stvorenje. Što se tiće supremacije, nadmoći Isusa Krista, kad nam Sv. Pavao želi da vidimo njegov sjaj i veličinu veli: On je slika Boga nevidljivoga, Prvorođenac, prije svakog stvorenja. U Njemu je sve stvoreno na nebesima i na zemlji, vidljivo i nevidljivo, bilo Prijedstolja, bilo Gospodstva, bilo Vrhovništva, bilo Vlasti sve je po njemu i za Njega stvoreno ( Kol 1,5 ).
Tehnički progres, tehnički napredak, koji je postignut i svaki dan se postiže i sve više napreduje, uvjetuje da je čovjek njime podjarmljen ( jer ne razlikuje sebe od onoga ćime se služi).
Stvarno čovjek posjeduje ključ, koji mu na neki način otvara polje zvijezda i atoma, ili neizmjarno malo polje "x" da kažemo kao Teilhard, od "neizmjernog kompleksa" zarobljen. I takav prestiž tog progresa, da mora, prema istom znastveniku pomoći ljudskoj savjesti, da pripravi kraj vremena, i svoju vječnu sreću. Ipak, tu se radi o drugom, osim o jednoj pseudoznastvenoj viziji, koje sadržaj ne odgovara evenđeoskoj istini. Za Evanđelje, malo stado, ili neizmjerni narod, koji su došli ili će doći u život, gdje je sve provizorno pomiješano kao kukulj sa pšenicom, biti će odijeljeni u vrijeme žetve.
E.Autexier "Tajna Zla"
Post je objavljen 25.04.2007. u 23:33 sati.