Cijelo mjesto je pričalo: predivan su par! To je prava ljubav!
Idila života je trajala, ali nije sve bilo savršeno kako su svi mislili. Ona ga je voljela, ali on nije bio siguran u svoje osjećaje, nije bio spreman da se veže za nekoga. Dani, mjeseci su prolazili. . . osjećala je strah u njegovom glasu! Htio je izgovoriti nešto ali nije mogao. Okrenuo je leđa i otišao. Znala je svemu je kraj! Mjesto je utihnulo. Nitko ih se nije sjetio. Možda poneki u svojim mislima ali ne na glas. Godina za godinom i ona je nastavila svoj život. Pokušavala je biti sretna što joj je polazilo za rukom. On je bio sam! Ostavio je sve i tugovao je. Nije joj bilo jasno zašto su se rastali njih dvoje. Ostavila je sve po strani i u nadi da ga neće više sresti. Pitao se gdje je ona! Htio je znati gdje je i dali je sretna. Pronašao je kutiju a u njoj njene fotografije! Shvatio je kako je pogriješio. Ostaviti osobu koju voliš. . . da volio ju je a to je kasno shvatio. Pričao je da mu nije stalo do nje bio je ponosan. U sebi je čuo glas koji mu je govorio da laže. Htio je da bude pored njega da joj može dati sve to prije nije. Govorio je da mu je bolje bez nje da ima boljih, a u sebi je žalio i patio. Sjedio je u kutu sobe i gledao je kroz prozor u svjetlo što je svjetlilo na stupu. Razbijao je glavu pitanjima. Gdje je? S kim je? Dali je sretna?
Nju je u noći (toj istoj) probudila noćna mora. Pogledala je prema prozoru i sjetila se njega. Zašto? A prošlo je tako dugo. . . nije htjela opet proživjeti onu bol! On je za to vrijeme skupljao hrabrosti da je pronađe, priđe joj. Htio je dokazati koliko je voli, jer njegovo srce zna samo za nju. Nijedna je nije mogla zamijeniti. Obećavao si je u tišini kako je neće napustiti. Nije mogla ni zamisliti koje planove smišlja. Pokušavala je da ga ne voli. Znala je da je sve to bilo za njezino dobro. Povrijedio ju je kako bi mu ona mogla vratiti. Bila je dobra, a dobrim curama se uvijek loše događa. Loši ljudi bolje prođu u životu- mislila je! Oprostila mu je sve!
Došao je i taj dan susreta. Stao je pred nju! Bio je sretan što je vidi i što će napokon početi sve iz početka. Stajala je nasmijana. Krenuo je polako prema njoj. . . . . . . . . . . a ona, ona se odmaknula. Nije mu bilo jasno! Svojim nježnim glasno izgovorila je: sada je kasno. Ti si samo moja prošlost koju još volim i koju moram zaboraviti. Zastao je i shvatio: tek kada nešto izgubiš shvatiš koliko ti je značilo. Samo je pitanje dali se to može vratiti. . .
Post je objavljen 25.04.2007. u 21:27 sati.