Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/ankah

Marketing

Moram dodati jos jedan post...

Malo prije sam pisao Dadeku komentarcek...

Zapravo, razmisljao sam o nekim paradoksalnim situacijama u kojima se nalazimo svakodnevno...
Utapamo se u beznađu i trazimo pomoc... OK. U kome? Najbolje u Bogu. Tako bar ja mislim. No, ako i zelimo s njim razgovarati... Nekako kao da nas ne čuje... Zar ne? Kao da razgovarate sa zidom... Prosipate riječi... No, nije zapravo tako!
Ja mislim da nas Bog itekako čuje, no problem je što mi njega ne čujemo...
Zamislite si situaciju: Zovete prijatelja na telefon, ali vaša slušalica je pokvarena. Vi uporno vičete i vičete, a iz slušalice ne dopire prijateljev glas... Bijesno lupate slušalicom o telefon i što vam prvo pada na pamet? Dvije stvari: Prvo: možda mi nije pokvaren telefon, možda moj prijatelj mene namjerno ne čuje... Drugo: a možda ipak je, pokvaren je telefon, reći ću mu usmeno. No, iz nekih razloga zaboravili ste otići do prijatelja da mu kažete što ste htjeli.

Image Hosted by ImageShack.us

I, konačno jednog dana kada se sretnete, više ne pričate o tome što je možda vama ili njemu bilo važno... i idete dalje...
No, što ako je ta poruka bila važna? Možda se i posvađate, možda vaš prijatelj ili vi napravi neku veliku pogrešku jer nije čuo poruku koju je trebao čuti.
Isto je i s Bogom! Trudite se, derete, ali ne čujete jer ste okruženi ometalima koje vam odvlače pozornost...
Izađite na ulicu, u park, na livadu, u šumu i šutite... neko vrijeme šutite i čut ćete odgovore na sva pitanja na koja ste tražili odgovore unutar zidova vaše sobe, okruženi kužnom tehnologijom koja zrači negativnom energijom i sputava vas da budete slobodni...
Izađimo van! Udahnimo Boga u olfaktivnoj eksploziji proljetnih esencija!

Post je objavljen 25.04.2007. u 15:32 sati.