Agresija na Bosnu i Hercegovinu zatekla me je na podrucju opcine Gradacac.Iz mjesta Turic,1.V 1992.godine,posla sam da posjetim roditelje koji su se nalazili u Ulicama,opcina Brcko.Krenula sam pjeske kracim putevima koje sam od ranije dobro poznavala,jer javnim prijevozom nije bilo sigurno.
Na tom putu,negdje na izlazu iz naselja Turic,zaustavilo me sest vojnika obucenih u uniforme bivse JNA.Na kapama kod dva vojnika u grupi sam vidjela crvene petokrake,a ostali vojnici su na uniformama imale neke druge oznake,koje nisam do tada vidjela.Neki su drzali kape,zadjevene za opasac,a bili su i udaljeni od mene.Odmah po zaustavljanju su me pitali kuda idem,ko sam i sta sam po nacionalnosti.
Kada sam im rekla ime i prezime,te da sam o nacionalnosti Hrvatica,naredili su mi,upiruci oruzje u mene,da odmah krenem prema kombiju koji je bio parkiran blizu njihovog punkta.U kombi su me natjerali drzeci upereno oruzje u mene.Nisam imala nista od oruzja,niti bilo kakve vojne oznake,sto su oni ocito i vidjeli,pa sam u prvi mah mislila da mi kao civilnoj osobi hoce da pomognu u prijevozu,ili mozda da je u pitanju neka greska.
Nakon krace voznje kombijem,s obzirom da sam poznavala te puteve,vidjela sam da krecemo u pravcu srpskog sela Pelagiceva.Ubrzo smo stigli do SILOSA U PELAGICEVU gdje sam vidjela puno vojske,
slicno obucene kao i vojnici koji su me dovezli.Vidjela sam i tri tenka.
"UDRITE OVE PRLJAVE HRVATE I MUSLIMANE"
U Pelagicevu su me priveli i zatocili u prostorijama skole.Tu sam zatekla oko 50 civila,zena,djece i muskaraca...Navecer je u prostoriju uslo nekoliko srpskih vojnika,koji su me poceli ispitivati.
Interesovalo ih je sta Hrvati imaju od oruzja,gdje su im rasporedjeni rovovi i bunkeri...Posto sam im odgovorila da o tome ne znam nista,da sam samo obicna zena,domacica,i da me to nikada nije interesovalo,poceli su me udarati rukama i nogama po cijelom tijelu,a najvise po glavi.Pri tome su me i psovali,a najvise ustasku majku,djecu i familiju.Po izgovoru,po dijalektu,a posebno po cestoj rijeci
"bre",zakljucila sam da se pretezno radi o Srbijancima i Crnogorcima.Ranije sam izvjesno vrijeme radila u Pelagicevu i upoznala sam dosta mjestana koje bih mogla prepoznati,bez obzira na njihove uniforme i zapustene brade.
Od mjestana sam prepoznala:SIMU I DUSKA IZ SARKANA,KAO I IZVJESNOG MILICA,KOJEG SU ZVALI
"MILE".BIO JE VLASNIK KAFANE"ZVJEZDANE NOCI"U PELAGICEVU.Sva trojica su bili strazari ispred i u krugu skole u kojoj smo bili zatoceni.
Navedena trojica nas nisu udarali,niti ispitivali.Mene,a i druge zarobljene civile,najvise je udarao MILAN IZ SRBIJE.Udarao nas je bez ikakvog razloga kad god je usao u prostorije u kojima smo bili zatvoreni.
U Pelagicevu sam u zarobljenistvu provela sedam dana.Za to vrijeme dobijala sam na dan po jednu tanku krisku hljeba i malo pakovanje marmelade u kolicini od jedne kasike.Spavala sam na betonu bez ikakvih pokrivaca,a vise noci sam provela sjedeci,jer su ti vojnici cesto i nocu ulazili,udarali nas i gazili.
Sjecam se jednog ZARKA IZ SRNICE,po struci je bio RTV mehanicar.Bio je u uniformi JNA i stalno nosio"toki-voki".Imao je brkove.I danas bih ga mogla prepoznati...On je,po ulasku u prostorije skole,
rekao strazarima:"UDRITE OVE PRLJAVE HRVATE I MUSLIMANE".
Iz Pelagiceva su me samu,nakon sedam dana,prevezli u OBUDOVAC kod Samca,dok su svi drugi civili
hrvatske i bosnjacke nacionalnosti ostali.Dovezli su me do jedne pravoslavne crkve.U njenom dvoristu sam vidjela jos oko 150 civila:zena,djece,muskaraca,pa i nekoliko trudnica.U krugu te crkve u Obudovcu postoje i neke zgrade,tako da su u jednoj od tih manjih zgrada bile smjestene zene i djeca,
a u drugoj muskarci...
Post je objavljen 25.04.2007. u 15:03 sati.