Vjerovanje u nešto kao „bolje bit će, nemoj brinut“ ispod progresivne crno bijele opne očnog živca je stvar prošlosti. I neće te vrijeđati samo usputni prolaznici na crvenom tepihu, i nećeš biti povrijeđen svaki put kad te iskritiziraju do bola. Kad otvorim usta riječi postaju brutalno istinite i ispolirane poput srebra. A krivnja ne dobiva na težini, i nećeš se slomiti samo tako. Smrtonosne crne rupe su isto tu i prijete nam ali nitko od nas ne zbraja ostatak života. Živimo, jebiga, bez obzira na okolnosti. I sva vjerovanja ovog svita neće biti dostatna za veliki rastanak. Valjalo bi ponovno otići u Moskvu, po besmrtnost. U naselju Albino u iznajmljenoj zgradi bivše škole, mirišem provalu života. U crnom Bossovom strukiranom odijelu, kolekcija za nadolazeće lito 07, šešir, štikle 15 cm, naočale, crveni ruž, molim lijepo, srebrna aktovka sa specijalnom šifrom u desnoj ruci i 45.000 dolara u njoj. Za zamrzavanje mozga su me tražili 9.000 dolara ali jebeš mozak, tijelo je bitnije. Stoga 45-ica teška ko život u desnoj ruci maršira u skladu sa lijevom nogom. Malena šansa za jedan veći život, Koraljna. Prvo po ure objašnjavanja, ali hej bejb, nisam ja tu da me pumpaš informacijama. Donosim ti pare mada još nisam mrtva, zvuči ludo, ali lista čekanja je duža od one za presađivanje bubrega. Kažu, čuvat će me dobro, na minus stodevedesetšest celzijusa, sve dok napredni mozgovi sadašnjice ne skontaju kako da postanemo besmrtni. Ili to ili se budim za 50 godina. Biznis je biznis raja moja, do sada u svitu imamo 20 krio banki, u njima oko 200 pacijenata, plus oko 1000 onih koji skupljaju pare i stoje u redu. Fala bogu na Sergeju koji ima para i da me živu zakopa. To mora da je jubav.
Post je objavljen 25.04.2007. u 13:04 sati.