Martha
Vaša razmišljanja od 12.04 kao da su dijelom uzeta iz moje glave, valjda zato što nas sve muče iste nade i sumnje. Eto vaši nalazi su se totalno popravili, hvala dragom Bogu, a kod mene baš ne ide tako glatko. Prvi nalazi poslije Uskrsa, tri tjedna nakon gladovanja, su pokazivali čak i povećanje vrijednosti markera u odnosu na one prije gladovanja, iako sam ja primjetila da su se neki, ali ne svi, čvorovi povukli. No čitanje sastava "koktela" s kojim su me željeli započeti liječiti bio mi je toliko nemoguć za prihvatiti da poslije Uskrsa nisam došla u bolnicu po dogovoru već sam odlučila pričekati još dva tjedna da vidim dali će se nalaz stvarno i dalje pogoršavati. Nastavila sam po Breussovoj laganoj prehrani i molila Boga da mi da neki znak da sam na pravom putu. Počela sam se pripremati i na najgoru verziju, jer zbog svoje troje djece jednostavno moram ozdraviti, pa išla ja okolo brda, preko brda, kroz brdo ali na drugu stranu brda moram stići. I eto desio se mali pomak, za doktore beznačajan ali za mene velik kao cijeli svijet, sedimentacija je pala za više od pola, prvi marker sa 400 na 320 (240 je granica) a drugi sa 100 na 20 (5 je granica). Ne moram ni opisivati koliko su mi ruke drhtale dok sam nevjerno zurila u nalaz i koliko sam plakala do kuće gdje su me svi na iglama čekali. Trebalo mi je nekoliko dana da povjerujem i da se smirim... Sad tek konačno mogu o tome govoriti donekle smireno tako da se nisam prije javljala. Nalaze ću ponoviti za dva tjedna i uvjerena sam da će biti još bolji, pa još bolji, pa još bolji i tako do mog potpunog ozdravljenja jer ovo smatram Božjim znakom da sam na pravom putu. Taj put za mene izgleda neće biti ni gladak, ni ravan već očito prilično trnovit, ali kroz koliko sam trnja već prošla mislim da od toga postajem samo jača...
pozdrav, martha
Post je objavljen 24.04.2007. u 22:12 sati.