Danas sam presretna...
Malena L. je izašla iz bolnice. Napokon je u toplini svog doma. Gdje i pripada.
I, priznajem, sva sam se raspekmezila i suze mi naviru na oči od sreće.
Danas bih mogla cijeli dan plesati. I hoću...
Danas bih mogla zaboraviti na vrijeme. I hoću...
Mogla bih se popeti na vrh nebodera i skočiti i sigurna sam da bi od sreće poletjela. No, to baš i neću isprobavati... Ali, sigurna sam da bih uspjela.
I pjevat ću na sav glas. I baš me briga što ću time otjerati sve iz svoje blizine... jer kad sam sretna, onda moram pjevati.
I baš me briga što je ovo, ovdje napisano, ovako glupavo i smješno... jer sam sretna i danas me ispunjava samo tih kratkih pet riječi : Malena L. se vratila kući...
Život je malena kristalna kuglica. Toliko čvrsta, a ujedno toliko krhka.
Danas ću se radovati i maloj kristalnoj kuglici u svom džepu... i više ću puta posegnuti za njom rukom i opipati je i biti je svjesna.
Jesam li rekla da sam danas sretna?
Presretna...?!
Post je objavljen 25.04.2007. u 09:01 sati.