Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/ankah

Marketing

Kako nemam dugo post, odlucih nesto mjesta posvetiti poeziji...

Nemam ništa posebno za reći u zadnje vrijeme... Niti jedan novi vic za ispričat... sve ste već čuli...
No ima nešto čemu bih želio posvetiti koju svoju riječ. To je rezanje.
Danas mi je sestra predložila da pročitam jednu pjesmu koju je našla na netu i zbog koje se rasplakala.
Kad sam ju ja pročitao, moram priznati da je i u meni pobudila razne osjećaje i uzburkala neka mora potisnutih želja i ciljeva o kojima uopće nisam razmišljao. Bojao sam ih se. Bojavši se svojih osjećaja, stavova i ciljeva... štoviše, mojih želja i nadanja u životu, zapravo sam cijelo vrijeme bježao od sebe... nikako ne smogavši snage da stanem i suočim se sa sobom.
Iako nikada nisam želio nanositi bol sebi ili drugima, niti sam se ikada rezao, da nebi bilo zabune, ova pjesma iako prošarana tim motivima, za mene ipak govore nešto drugo. Pjesmu nisam ja napisao, zato se klanjam autorici i molim ju da se ne naljuti što sam joj iskopirao dio njene nutrine koju je nesebično odlučila podijeliti s nama. No, internet i je jedan veliki pješčanik u kojem se mi (djeca) igramo i teško je odrediti odakle i kamo koje zrnce odlepršalo.
Evo, sada ta pjesma, pa tugujte ili što već...

Image Hosted by ImageShack.us

Sebi…

Oprosti mi što ti nikada nisam vjerovala
Oprosti što sam te ponižavala
I toliko te puta lažima zavaravala…
Oprosti mi što ti nikada nisam pružila priliku
Što nisam voljela tvoju pravu sliku
Nego za tebe uvijek tražila izliku…
Oprosti mi što ti nikada nisam dopustila da budeš što jesi
Oprosti što su svi tuđi, bili tvoji grijesi…
Oprosti što te nisam znala cijeniti
I što sam te uvijek htjela promijeniti…
Oprosti što sam sve tvoje savjete, mišljenja odbijala
I sve ti mane na nos nabijala
Oprosti što te nikada nisam razumjela
I što sam ti se toliko puta osvetiti htjela…
Oprosti mi za sve rane što sam ti nanijela
Za sve urezotine
Oprosti što ih je bilo stotine…
Za sve što sam ti govorila
Kada sam te, da umreš molila…
Oprosti što te nikada nisam primijetila
Što te se nikada nisam sjetila
Nego ti samo smrću prijetila…
Oprosti mi što sam te mrzila
I što sam ti uvijek prebacivala da si ti za sve kriva…
Oprosti što nisam mogla gledati tvoj odraz
I što me uvijek podsjećao na samo još jedan poraz…
Oprosti što ti se nikada nisam nasmijala
I što sam ti svu sreću krala
Da bi ju na kraju nekome drugom dala…
Oprosti što si mi najgori neprijatelj bila
I što sam te uvijek krila
Iako si uvijek uz mene bila…
Oprosti mi što sam sve tvoje želje i snove okovala
I danima ih pomalo ubijala
Oprosti mi što ti nisam dopustila da se diviš nebrojnim zvijezdama
I što sam te uvijek osuđivala kada sam bila sama…
Oprosti mi što nikome nisam dopustila da te upozna
I da sve tvoje vrline spozna
Oprosti što sam mislila da si odvratna i grozna…
Oprosti što te nitko zbog mene nikada nije volio
I što ti nisam pomogla kada te najviše bolilo
Oprosti što sam te gušila lažnim maskama
I što sam samo gledala kako ti se srce slama
I što sam te noćima, kada bi sve maske popucale
Micala od sebe što dalje…
Oprosti mi za svaki ožiljak tvoga tijela
Oprosti mi što sam činila takva užasna djela
Što sam te toliko puta unakaziti htjela…
Što sam toliko htjela da si netko drugi
Oprosti mi na svoj boli i tuzi…
Oprosti mi što sam te za sve uvijek krivila
Što sam se toliko zavaravala
I u tuđoj te sjeni skrivala…
Na samom sam rubu sjedila
I posljednji te put povrijedila
Tek tada sam vidjela koliko sam ti naudila
Jer za tebe nikada nisam marila
Napokon sam shvatila
Tebe i tvoje snove
I od tada nad nama bijeli oblaci plove…

Post je objavljen 24.04.2007. u 21:44 sati.