Svatko ima neku svoju definiciju slobode - i većina će ljudi reći da je njima sloboda bitna.
Netko se smatra slobodnim ako nije u zatvoru, ili ako nije u ozbiljnoj vezi pa se može okolo nesmetano zabavljati, ili ako nije pod pritiskom nekog političkog režima, ili ako je financijski neovisan itd. I sve je to OK, i slažem se sa svim tim definicijama. No u ovom postu zapravo želim pričati o jednoj drugoj slobodi koju ja zovem konačna sloboda i o tome što ona znači za mene.
U zadnjim postovima sam naveo da je moja misija :"Prihvatiti sadašnji trenutak onakav kakav je i biti iskreno sretan". I za mene je to konačna sloboda. Jer ako sam u stanju prihvatiti sadašnji trenutak neovisno o tome kakav on bio - pa makar drugim ljudima izgledao "negativno", tada što god da se dogodi sretan sam, a time smatram i slobodan.
Ako je netko u stanju prihvatiti da je invalid, da ima rak, da su mu umrli najbliži i ... (ovdje stavite ono što bi vama bilo najgore da vam se dogodi), i biti sretan unatoč tome tada je po meni takva osoba doživjela konačnu slobodu. I to je ono čemu ja težim - i to je dio moje misije. Dok to ne ostvarim, tada to znači da još nisam ostvario svoj posao na ovom prekrasnom planetu.
"Negativno" postoji samo u našim glavama - stvarnost je onakva kakva je, mi smo ti koji joj pridajemo taj epitet - negativno, pozitivno, neutralno i sl. Sve je stvar perspektive, a ne objektivne stvarnosti. U nekim kulturama se smrt slavi kao nešto pozitivno (osoba je otišla na bolje mjesto) - znači, to nije nužno negativna stvar. Isto tako postoje ljudi koji su rekli da im je iskustvo sa rakom bilo izuzetno vrijedno iskustvo koje im je promijenilo život. Mi smo ti koji pridajemo riječ "negativno" i pružamo otpor sadašnjem trenutku, umišljajući da bi to išta moglo promijeniti na bolje. Bitno je za napomenuti da prihvaćanje sadašnjeg trenutka ne znači nužno da nećemo i poduzeti određenu akciju - jedno ne isključuje drugo.
Ponovo čitam ovaj moj post i čini mi se da bi mu neki mogli dodati riječ "preradikalan" i to u negativnom kontekstu. I to je u redu. Iznosim svoj trenutni stav iskreno, svjestan toga da zbog toga možda i neću biti baš popularan. Ali i to isto prihvaćam kao dio sadašnjeg trenutka.
Napomena: da ne bi netko krivo shvatio, nisam ja još na toj razini da bih mogao prihvatiti sve ono što ja imam u mojoj kategoriji "najgore što se može dogoditi", ali sam na jako dobrom putu da to i ostvarim.
Onim čitateljima kojima ovo i ima smisla, ostaje ključno pitanje "Kako doći na tu razinu da prihvatimo sadašnji trenutak onakvim kakav je i budemo iskreno sretni?"
Moj odgovor je da proučite i prakticirate učenje od Eckharta Tollea i Katie Byron jer oni daju odgovor na to pitanje puno bolje nego što bi ja to mogao u ovom trenutku.
Inače, Katie Byron je imala tumor na licu i isto je bila presretna dok je to trajalo, u zadnje vrijeme postaje slijepa i dobar dio dana ima snažnu bol jer ima nekih problema sa očima i isto je presretna. I usput je pomogla ogromnom broju ljudi u svijetu da i oni postanu sretniji u svom životu. Ona je živi dokaz osobe koja živi konačnu slobodu.
Osjećam veliko zadovoljstvo da mogu ljude od srca informirati o postojanju jednog takvog istinskog učitelja kao što je Katie Byron.
Post je objavljen 25.04.2007. u 08:03 sati.