Marketing
slavenska mitologija
Slavenska mitologija
O slavenskoj mitologiji na žalost postoji jako malo podataka koji su najčešće nedovoljni. Najstariji pisani podatak koji govori o vjeri Južnih Slavena je djelo bizantskog pisca Prokopija (550.godina „De Bello Gothico“) koji govori da su Sloveni poštovali jednog boga-gromovnika Peruna, gospodara svijeta kojem su prinosili žrtve. Stariji naučnici su kao glavni izvor o mitologiji smatrali narodnu poeziju i folklor.
No, postoje nekoliko knjiga koje govore o nekolivini slavenskih plemena i njihovim bogovima. U kronikama Thietmara od Merseburga s početka 11. stoljeća se opisuje hram u gradu Radagastu gdje se štovao bog Svarožić. Drugi važan dokument je napisan u 12. stoljeću, Chronica Slavorum, koju je napisao njemački svećenik Helmond. On spominje Crnboga i Svantevita, najvažnijeg boga. Najvažniji dokument dolazi od danskog kroničara Saxo Gramaticusa koji je u svojoj knjizi Gesta Danorum opisao rat koji se odvijao u 1168.godini, a vodili su ga danski kralj Waldemar i slavensko pleme. Tu je srušen hram Svantevita. Saxo je opširno opisao štovanje Svantevita i sve običaje povezane s njime. Četvrti važni dokument su 3 biografije njemačkog ratnika i biskupa Sv. Otte, koji je u 12.stoljeću vodio ekspedicije na prostorima gdje su živjela slavenska plemena, blizu Baltičkog mora. Prema njegovim podatcima, glavni bog bio je Triglav.
Južni Sloveni su na Balkan donjeli brojna vjerovanja iz svoje domovine iza Karpata koja su se izmješala sa vjerovanjima i običajima starobalkanskih naroda. Poznato je da su stari Slaveni, kao i Kelti njegovali kult prema drveću i biljkama, te su modelirali i ukrašavali drveće rezbama. Knez Vladimir je 890. godine podigao vište takvog svetog drveća koji su predstavljali bogove kao što su Perun, Kor, Dažbog, Simargl, Stribog...Kada su prihvatili kršćanstvo (to je trajalo od 8. do 9. stoljeća), knez je naredio da se drva posjeku i bace u rijeku.
Glavno božanstvo, odnosno bog neba je ujedinjavao dva principa – dobro i zlo. On je imao dvojnu prirodu, prva je Belbog, a druga Crnbog (Ljutbog, Zlobog, utjecaj kršćanstva). Kod Egipćana crni bogovi su Oziris i Izida (Isis), Šiva i Kali, grčka Demetra, a u nekim kultovima i Afrodita, Dioniz, Vodan (germansko božanstvo), čak ima i pojava crne Bogorodice i Isusa u nekim lokalnim kultovima. Skoro se u svim mitologijama bogovi sudbine označavaju epitetom crn.
U paganskim mitologijama, crna božanstva nisu nužno bila zla. Slavenski Crnbog je kasnije postao zao demon kojeg je crkva izjednačila sa vragom. Prema Veselinu Čajkanoviću (Mit i religija u Srba, Beograd 1973.) vrag nije postojao u pagaskim religijama europskih naroda. Budući da je bilo nužno da se uništi glavni bog starih religija, kršćani su Crnboga proglasili zlim demonom i protivnikom Boga.
to be continued
Post je objavljen 24.04.2007. u 01:26 sati.