Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/eltomo

Marketing

Doktorat Bolognese na hrvatski način

Mnogi od vas su već zasigurno čuli za bolonjski proces i sve dobrobiti i nedaće koji on za sobom nosi. Taj famozni proces već traje dobre dvije godine na dodiplomskim studijima šire naše, i trebao je pokrenuti cijeli niz mjera u reformi našeg visokog obrazovanje, te napokon priključiti hrvatske fakultete evropskim tokovima u obrazovanju stručnjaka. Kažem 'trebao je', jer se na mnogim (da ne kažem većini) fakulteta to jednostavno nije dogodilo, a cijeli taj cirkus oko Bologne pretvorio tek u kozmetičke zahvate koji su naš stari, dobri, 30 godina stari mastodontski sustav fakulteta ostavili netaknutim. Čast izuzecima i svim onim fakultetima (a takvih je vrlo malo) na kojima Bologna nije tek ime tamo nekog talijanskog grada, već doista reforma koja je dovela do ujednačavanja programa i kvalitete sa evropskim susjedima, te omogućila veću mobilnost studenata.

E sada, kako Bologna teško, ili gotovo nikako ne funkcionira na dodiplomskim studijima većine fakultete u Hrvatskoj, možete si zamisliti kako to izgleda na poslijediplomskim doktorskim studijima. Osim što je ukinut magisterij, i užasna tlaka oko izrade i obrane magistarskog rada, Bologna nije apsolutno ništa napravila u programu, metodama i načinu izvođenja većine doktorskih studija. Barem ne na onom kojeg ja pohađam. Program je isti, nepromijenjen već desetak godina, bez nekog osuvremenjivanja, s gotovo terorističkim pristupom u nametanju izbora obaveznih predmeta iako je odnos izbornih i obveznih predmeta u velikoj većini evropskih zemalja 1:2 ili čak 1:3 u korist izbornih predmeta. No, ne i u Hrvatskoj.

A kako izgleda postdiplomski studij, posebno njegova organizacija, mogao sam se uvjeriti prošli tjedan. Dakle, priča ide ovako...

Kao i svaki dobar film, i ovaj ima prolog (to je onaj dio filma koji ide prije najavne špice, prije imena filma, glavnih glumaca, režisera, itd.). Dakle, godina je negdje 2005. Vodstvo fakulteta je tih dana valjda posjetilo ekonomski fakultet, pa zaključilo kako je 20-ak tisuća kuna za doktorski studij puno premalo za educiranje jednoga doktora znanosti. Pa odlučilo podići cijenu ne dva puta, već tri puta – sve do 60 000 kuna, valjda opet po uzoru na ekonomiju i slične fakultete (zašto bi naš fakultet trebao biti jeftiniji od ekonomije???).

E sada, svi očekuju da će utrostručenje cijene studija pratiti barem udvostručenje kvalitete usluge, programa i nastave. Ali – ovo je Hrvatska, tu utrostručenje cijene prati isključivo prepolovljene kvalitete. Pa da krenemo dalje....

Iako samu nastavu ne mogu komentirati jer još nije započela, sav onaj preostali, prateći službenički dio izgleda kao u filmu 'Glup gluplji', kao da studij košta 600 kuna a ne 60 000 kuna.

Dakle, poslao ja hrpu papira na natječaj, sve onako kako se traži. I u natječaju lijepo piše da ćemo svi osobno biti kontaktirani čim komisija izabere studente, te da će početkom travnja započeti redovna nastava. I tako meni fino prolaze dani. Prošao prvi tjedan. Prošao drugi tjedan, pa treći. Prošao četvrti tjedan – još uvijek nema odgovora. Ja pomislio – ovo je Hrvatska, neće oni poštovati rokove, treba se strpiti, neću ih gnjaviti. No, prošao i datum kada je trebala početi nastava, a ja odgovora još nemam.

U tom mi je trenutku pukao film, i ja nazvao referadu za postdiplomski studij. Nitko se ne javlja. Zovem ponovno za pet minuta. Ništa. Za sat vremena. Opet ništa. Za dva sata.... I tako prođe dan. Probao ja ponovno sutradan. Nakon n-tog puta eto javlja se neki lik. Kaže kako je on ročnik, kako nema nikoga na referadi, i da on o ničemu pojma nema. Ali će provjeriti moje ime. I tako on to provjeri i obavijesti me kako sam ja već prije tjedan dana trebao biti u Zagrebu, i neka se sutradan odmah nacrtam na referadu. Njega se ne tiče što ja živim 200 km dalje od Zagreba. Nakon mog odgovora da ja o ničemu nisam bio obaviješten, on mi poručuje kako on ništa ne zna, ali da ovdje piše kako su svi obaviješteni još prije 14 dana. I kaže da nazovem sutradan kada će on imati više informacija.

Sutradan, vidi vraga, on mene zove na mobitel (ročnik, jelda). I obavijesti me kako moram doći u Zagreb po neke papira u koje se upisuju kolegiji, taj papir odnijeti natrag kod sebe kući (200 km dalje od Zagreba), dati taj papir voditelju doktorskog rada na potpis, vratiti se u Zagreb, dobiti potpis voditelja postdiplomskog studija, te doći s time u referadu. Tek tada mogu dobiti indeks i obaviti upis. I naravno, ja to sve moram pod hitno napraviti jer samo se mene čeka da predam papire, a indeksi ostalih studenata se neće uputiti na izradu i potpis sve dok svi ne budu sakupljeni. Kasnije sam saznao da oni barataju s toliko velikim brojem indeksa (ukupno tri) da im se zaista ne isplati poslati indekse odvojeno, već ih treba sve odjednom sakupiti pa tek zatim dati na potpis!

Nakon svog ovog obavijesnog razgovora, meni ni na kraj pameti nije bilo otići momentalno u Zagreb, već onda kada mi to bude odgovaralo. No, tu istu večer zaprimih mail od jednog poznanika koji je također upisao isti postdiplomski studij kao i ja. I on me u tom mailu obavještava kako je on sasvim slučajno saznao da su već počela predavanja iz xy predmeta, i kako je drugi dio predviđen za slijedeći četvrtak i petak. I usput me obavijestio kako su predavanja iz nekog drugog xz predmeta održana i završena prije dva tjedna, ali da niti on na njima nije sudjelovao jer nije znao da se održavaju.

Naravno, nakon ovoga mi je izbila para na uši, i ja sutradan nazvao referadu. Ovoga puta nisam htio razgovarati s ročnikom, već s osobom koju među ostalom i ja plaćam sa svojih 60 000 kuna. I nakon n-tog puta javi se meni famozna tajnica referade (ili što li je već). Ja je lijepo obavijestim kako nije u redu da ja fakultetu plaćam 60k kuna a on me nije u stanju niti obavijestiti da li sam primljen na doktorski studij. A ona ni pet ni šest već mi arogantno odgovara kako su oni mene pokušali obavijestiti mobitelom, ali da se ja nisam javljao, i da su mi poslali e-mail. Naravno da me nitko nije pokušao nazvati mobitelom, a da niti nikakav e-mail nisam primio. Oni valjda još uvijek ne znaju da za takve stvari postoji i redovna pošta...

No dobro, nije važno. Ja nakon toga priupitam tetu iz referade o početku predavanja i održavanju nastave iz xy kolegija. E, tu sam je malo zatekao, pa nije znala što odgovoriti, već me samo priupitala "Kakva predavanja, kakav kolegij?".
"Pa znate, xy kolegije, počela predavanja prošli tjedan, možete li mi reći kada je točno slijedeće predavanje" odgovorih ja.
Na to kaže teta iz referade "Aaaaa, predavanje kod xy, pa da, što niste rekli, sada ću ja to provjeriti"
Teta zatim nešto kopa i traži, pa mi poruči: "Ta su predavanja oglašena na webu, zašto ne čitate obavijesti fakulteta na webu". Kako sam sjedio pred kompjuterom, i to pred stranicama fakulteta, ja to odmah provjerim. Naravno, nikakve obavijesti nije bilo. "Gospođo, na webu nema nikakve obavijesti. Ona uzvraća "Kako nema, pa ja sam to postavila". "Pa nema, evo upravo sada gledam web", odgovorih.
"A dobro", kaže ona, "Predavanja su vam taj i taj dan u toliko sati". Ajde dobro, sada barem imam neku informaciju. No, meni vrag nije dao mira pa pošaljem svom poznaniku mail da provjerim što je profesor rekao na zadnjim predavanjima oko vremena slijedećeg. Naravno, pogađate, teta iz referade je rekla totalno pogrešno vrijeme početka predavanja.

No, niti tu nije bio kraj priče. Slijedeći dan je uslijedio flashback, "Povratak u prošlost", jer je na webu fakulteta napokon osvanula vijest o točnom vremenu održavanja predavanja. S pet dana zakašnjenja, i najavom predavanja koje je već odavno održano.

Za kraj sjećate li se ročnikove priče kako dokumentaciju i popis kolegija moram odnijeti iz Zagreba kod sebe kući, dati to na potpis voditelju doktorskog rada, pa to odnijeti natrag u Zagreb i dati na potpis voditelju postdiplomskog studija? Naravno da ne trebam sve to napraviti, jer je i ta informacija bila pogrešna. Potrebno je samo papire odnijeti na potpis voditelju postdiplomskog studija.

Ma totalni kaos. Doktorat na hrvatski način a'la Bolognese. Samo kod nas, još malo pa nestalo (nadam se)

Post je objavljen 24.04.2007. u 00:15 sati.