Marketing
Kako su tekle pripreme studentskog prosvjeda
Eto dragi prijatelji prošao je i ovaj studentski prosvjed. Nakon što su se dojmovi slegli, vrijeme je da sa par redaka opišem što se na Narodnom trgu događalo u petak, ali i tjednima prije, otkad je udruga AKSTU došla na ideju da pokrene prosvjed.
Iako se o prosvjedu govorilo cijeli ožujak, zadnji tjedan su aktivisti udruge napravili najviše posla u organizaciji samog skupa. Stožer organizacije prosvjeda nalazio se u maloj dvorani nasuprot Hotel Čazma. Tamo su se svakodnevno održavali sastanci predsjedništva udruge i djela članstva. Naravno rad na organizaciji prosvjeda nije bio jednostavan, budući da udruga nije imala iskustva sa takvim skupovima, a nismo imali niti proračun za prosvjed i sve se trebalo financirati osobnim doprinosima članstva i satima volontiranja istih. U prošlu smo nedjelju međusobno odlučili podijeliti posao, kako bi organizacija prošla što brže i na što kvalitetniji način. Glasnogovornica udruge Renata Šušnja imala je zadatak sklopiti pozive medijima i svim zainteresiranim stranama i upoznati ih sa prosvjedom. Istovremeno smo napisali dosta jednostavne plakate i letke (u skladu sa mogućnostima) koje smo već u ponedjeljak počeli dijeliti među studentskom populacijom. Plakate je lijepio kolega Čedomir Vojnović, a također je imao važan zadatak da pismeni poziv na prosvjed uputi Studentskom zboru, što je on i učinio. Osim njega plakate su dijelili i kolege Vojnović, Kravić i Primorac, te kolegice: Peručić, Šušnja, i ostale. Moj posao u svemu ovome počeo je puno ranije, već u veljači, kada sam došao na ideju da pokrenem ovaj blog kako bi na taj način upoznao studente sa radom ove udruge. Predsjedništvo udruge se s tim složilo i blog je pokrenut. Prošli sam tjedan svakodnevno ažurirao blog i odgovarao na pitanja mnogih naših kolega vezana za prosvjed.
Desetorica naših kolega i članova pristali su biti AKSTU-redari na prosvjedu kako bi sve prošlo u najboljem redu. Sive eminencije redara bili su Krešimir Crljen i Marin Glamuzina.
Zahvaljujući mnogim našim prijateljima i simpatizerima uspjeli smo premostiti nepostojanje proračuna, pa smo ipak uspjeli financirati nove letke koje smo svakodnevno dijelili na ulazu u staru zgradu Sveučilišta, zatim u novom kampusu i po cijelom gradu. Kolega Vojnović i ja smo isto tako dolazili na brojna predavanja i uz dopuštenje profesora animirali kolege. Prošlu srijedu izradili smo transparente, za što je najzaslužnija kolegica Helena Šugar čija je mirna ruka izradila sve transparente dok je drvene letve donio kolega Šime Vučetić koji je tijekom cijele organizacije napravio veliki posao i svoj na automobila svakodnevno stavljao na raspolaganje. U četvrtak smo finalizirali naše govore. Već smo prije odlučili da ću ja biti najavljivač, i da ću prvi govoriti. Trebao samo pozdraviti kolege i upozoriti na osnovne probleme našeg sveučilišta, a nakon mene je trebao govoriti predsjednik udruge Željko Primorac. Njegov je govor trebao biti najviše baziran na činjenicama i radom udruge, dok je potpresjednica udruge Ines Peručić ima zadatak da napiše jedan emotivniji govor. Isto tako tijekom tjedna je kolega Vojnović zamolio profesora sa odjela sa povijest, doktora Sinišu Bilića-Dujmušića da se obrati studentima, na što je on odmah pristao. Odlučili smo da profesor zadnji govori, a da se na kraju svima obratim ja i potpredsjednica. U četvrtak navečer izveli smo generalnu probu programa kojoj je prisustvovalo predsjedništvo udruge. Tada su odrađeni zadnji tehnički zadaci i ekipa se razišla. Kolega Vojnović je imao zadatak da sa svojom kamerom snima prosvjed, a kolegica Marina Ninčević da isti fotografira. Sa nestrpljenjem se čekao sutrašnji dan.
Post je objavljen 23.04.2007. u 09:10 sati.