Marketing
Vrijeme brzo leti, zivot moj prolazi
Nizu se dani, godine, mjeseci...prolazi moje djetinjstvo. Dani kad sam se bezbrizno igrala, odlazila u vrtic, pa skolu.. Moji prvi problemi i sva sranja koja sam ostavila iza sebe. Izgleda mi ko da mi je proslo pola zivota, a tek sam na pocetku.
Ljudi su me puno puta pogodili, ranili, ali i nasmijali. Sad kad realno nemam zasto biti sretna ipak neki tracak srece plamti u meni. Jedan dan nece mi promjeniti zivot (osim par dokumenata i vise odgovornosti), ali ipak mi nesto znaci. Zapravo, svaki dan mi nesto znaci, ali rjetko koji mi donosi osmijeh.
Ne zelim odrasti! Zelim jos malo biti djete. Zelim se jos malo zajebavati i pravit se da netko drugi odgovara za mene. Zelim se jos koji put zakaciti s onim odvratnim bakinom zato sto me ne zeli pustiti unutra. Zelim jos strasiti ljude da sam maloljetnica i da ih mogu prijaviti. Kako cu bez toga?
Iako mislim da sam jako brzo odrasla i uozbiljila imam osjecaj da sam jos uvijek toliko djete. Vjerojatno zato sto jesam, ali to dobro skrivam. Ostaje mi jos samo tri dana da se ispucam i napravim sve sto sam htjela napraviti dok sam jos klinka.
Jedino zbog cega stvarno mogu biti sretna je to sto sam okruzena divnim ljudima koji su bili uz mene dok sam prolazila kroz sve krize i probleme iako me najveci tek ceka. Sto sam uz neke ojacala, sto sam i ja mogla pomoci drugima, sto poznajem ljude koji mi daju poticaj da idem dalje iako bi najradje ostala tu di jesam. Sto sam naucila cjeniti sitnice.
Pritisnula sam pauzu za sve probleme tako da bar na par dana mogu biti ono sto sam bila kao djete – sretna i bezbrizna.
Post je objavljen 22.04.2007. u 18:07 sati.