Kad sam se najmanje nadala dogodilo se ono čega se najviše bojim...zaljubila sam se....
Strefilo me s leđa,onako kukavički,kad nisam gledala niti razmišljala...I što je najjače,bilo je tako strelovito da sam se skoro zagrcnula...
I pokušavam sve moguće metode kako bih mislila na nešto drugo.Cijelo vrijeme slušam pjesmu ''I don't need a man'',i slične pjesme koje me podsjećaju na dobra stara vremena(koja i nisu bila tako davna) i koliko je bolje biti bezbrižan u svom životu i ne razmišljati o jednoj jedinoj osobi non-stop...
To me tako ubija u pojam...Pokušavam se otrgnuti tom sranju,al nekako mi ne uspijeva...Noge me same od sebe nose na mjesta gdje ću ga vjerojatno sresti,a to je nije nimalo dobro...
Osjećam se kao jebena lutka na koncima.Ljubav radi samnom što hoće,ja tu nemam nikakvu kontrolu...i upravo je to razlog zbog kojeg ne volim biti zaljubljena.
voli vas,
!vvy
Post je objavljen 22.04.2007. u 16:20 sati.