Nedavno sam pročitao vijest kako je Katolička crkva ukinula dječji Limb. Za one neupućene, svi mi koji se (ne svojom voljom) rodimo na ovaj svijet od samog smo početka „okuženi“ istočnim grijehom. To nam je skuhala zajednička pretkinja Eva, koja je Adamu uvalila plod sa drveta spoznaje dobra i zla, kasnije često prikazivan u obliku jabuke. Kao posljedica tog nepromišljenog čina svi smo protjerani iz raja, žene su si zaslužile menzis, a mi muški smo ni krivi ni dužni dobili Adamovu jabučicu. I naravno, taj prokleti istočni grijeh. Ono što je spas iz te cijele priče, as u rukavu, jest sakrament krštenja. Kad se čovjek krsti tada biva oslobođen istočnog grijeha (bez obzira što nekom greškom i krštene žene i dalje imaju menzis) i ne mora ići u pakao. To je izuzetno dobro za sve rođene, ali i za one koji naplaćuju krštenja (u poslu se to zove win-win situacija). Nažalost, cijela priča ima i nekoliko nedostataka (loose ends, reki bi ponovo poslovnjaci).
Jedan od problema su djeca koja su rođena i odmah potom umrla, prije nego su stigla biti krštena. S jedne strane, mali zmazanci ne mogu ići u raj jer su okaljani već spomenutim grijehom, a s druge strane, ipak su to mala dječica koja nisu ništa bitno skrivila, a morala su izdahnuti i prije negu su uopće i shvatila da dišu. I prije nego što su skužila da su već grešna. K tome, neka od njih su imala i naoko bitnije brige, kao što su muhe i lešinari po Africi, tifusi i dizenterije i sve ono što oni imaju da bismo mi imali ADSL. Kako bi se našao neki koliko-toliko svima prihvatljiv kompromis, Crkva je organizirala dječji Limb te u njega proslijedila sve male zloćkaste nekrste, po principu „mislit ćemo kasnije što ćemo s njima“.
E sad, prošlo je već preko dvije tisuće godina otkad dječica odlaze u Limb i tamo je već nastala gužva. Po nekoliko klinaca leži u jednom krevetiću, troše se tone i tone pelena, vriska je neizdrživa, a da ne pričamo da se nikako u nekoj perspektivi ne nazire stvarno rješenje situacije. Djeca će se i dalje rađati okaljana, Eva se neće vratiti da popravi svoju spaćku, samo je pitanje kad će doći do kolapsa cijelog pribježišta. Da ne pričamo o tome da hrpa nezadovoljnih roditelja na Zemlji, a govorimo o platežno snažnim pripadnicima srednje klase, strahovito pati što njihovi prerano umrli mališani ne mogu u Raj. A kad netko pati, niti ruka mu nije pretjerano izdašna u darivanju milodara.
I tako se papa Benedikt XVI, inače poznat po tome da je u godinu dana posvađao sve koje je prošli papa mirio desetljećima i po tome da lupa više gluposti nego Ljubo Ćesić Rojs, odlučio ukinuti dječji Limb i sve mališane poslati u Raj. Ova odluka je izazvala opće oduševljenje. Mališani će dobiti bolje uvijete, moći će skakutati s oblačka na oblačak kao u TV reklamama, još uvijek živi roditelji će s veseljem platiti koju pinku više ne bi li odobrovoljili svetog Antu da se baš njihovom klincu nađe pri ruci kad zatreba, a generalno gledano i image Crkve malo će porasti – jer svatko voli one koji su dobri prema dječici. Dodatno, prostor koji se oslobodio gašenjem Limba moći će se (nakon renoviranja u druge boje, donošenja lanaca i uspostavljanja nekoliko ložišta) iskoristiti za potrebe proširenja Pakla. Napokon će oni koji nikako ne vraćaju Crkvi njenu pošteno stečenu imovinu, oni koji potpiruju slobodu mišljenja i govora te oni koji javno razotkrivaju pedofiliju u redovima Crkve naći svoj dugo traženi prostor. Jedino što seljenje pustih milijardi djece iz jednog prostora u drugi zahtjeva dosta velik logistički napor, no uvjeren sam da će se mudrošću Crkve i uz malu materijalnu pomoć dobrodušnog puka i taj problem riješiti. Osobno mislim da bi trebalo organizirati humanitarnu akciju „Dajte im krila“, s velikim koncertom na Trgu, gdje samo sa dva poziva (3Kn + PDV po komadu, država zadržava PDV) možete osigurati da jedan anđelak dobije krilca.
Nažalost, ovime ipak nisu riješeni svi otvoreni problemi. Naime, postoji i Limb očeva, mjesto kamo su otišli svi oni odrasli koji su se rodili prije Krista i kao takvi nisu niti mogli biti kršteni. Tamo je još gora situacija jerbo se ljudi u ovom Limbu skupljaju milijunima godina, u njemu trule veliki umovi kao što je naširoko poznati Vergilije, tu su nadalje Sokrat i Platon, Pitagora, Diogen, Demosten, Ciceron... teško je i nababrojati. Da ne pričamo o tome da u istom prostoru ćube osobe iz različitih epoha i kulturnih pozadina, tako da se u istom krevetu tiskaju grčki filozof i divljak iz kamenog doba, što nikako nije dobra podloga za kvalitetnu konverzaciju i duboko razumijevanje među ljudima. Na kraju, i današnji Hindusi, Budisti, Šintoisti, Muslimani te Židovi završavaju tamo, budući da uporno odbijaju prihvatiti nama tako jasne istine i lijepo se krstiti. A kako su Kršćani debela manjina na ovome svijetu, možete si samo predočiti krkljanac koji nastaje u tom prostoru. Već su samo Muslimani i Židovi na jednoj hrpi dovoljni da naprave veliko sranje, a di svi drugi. Stoga, ovim putem apeliram na Crkvu da nađe neko pametno rješenje i za ovaj problem.
A kad to bude posloženo možemo se posvetiti i ostalim pitanjima arhitekture onog svijeta. Trebalo bi ubrzati proceduru proglašavanja svetaca kako bi oni koji su danas izuzetno popularni postali sveti u roku od par mjeseci, u vrijeme kad bi to veselilo njihove suvremenike, a ne tek za parsto godina kad svi koji bi ih željeli vidjeti s aureolom budu mrtvi. I platežno nesposobni. Recimo, Ivan Pavao II i Majka Tereza su bili super ljudi, zašto bismo ih proglasili svetima za tristo godina (pazite, tko će biti svetac ne odlučuje Bog nego Crkva) kad to možemo napraviti odmah i k tome ubrati neku pinku? Njima je svejedno, puku dobro, Crkvi dobro. Svi dobivaju. A tko su točno oni najpopularniji, mislim da bi se za to mogao organizirati neki reality show gdje bi ljudi glasali (3Kn + PDV), svaki tjedan bi po jedan potencijalni svetac ispadao i na kraju bismo dobili pobjednika. Koji bi dobio aureolu i MAXTV piključak.
Kad dovršimo sve te reforme i maknemo one preostale srednjevijekovne dogme koje nas Katolike drže u situaciji da živimo u konstantnom grijehu, laži i nezadovoljstvu samo zato što svi upražnjavamo seks prije braka, krademo i razvodimo se k'o ludi – a pred svećenikom hinimo da vjerujemo kako je to grijeh i da ne znamo da on možda radi još gore – preostaje samo da se Crkva pobrine da svi povjeruju kako stara pravila i učenja nikad nisu niti postojala. No, to nije problem i za to se ne bojim dokle god postoje „Mi“, „Glas Koncila“, nedjeljne propovijedi i glupi puk koji je stvarno spreman prihvatiti da je slijepo vjerovanje bez upotrebe mozga najbitniji temelj vjere.
Post je objavljen 22.04.2007. u 11:51 sati.