Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/alkoholnioblak

Marketing

priča o radilicama ili kako se mirno pobuniti

Ovo je pričica u obliku mirnog prosvjeda i iskreno se nadam da će neki od vas ovo pročitati do kraja. Ako pet vas prijeđe na moju stranu to će za mene biti veliki, veliki dobitak.
Radi se o testiranju na životinjicama. Naravno da ne potičem testiranje na životinjama, ali mislim da je to u redu. Ako nam je cilj da se takvim testiranjima spase ljudi naravno da ih se neće oštećivati takvim testiranjima na ljudima. Ne bojkotiram proizvode na kojima piše da su provjereni na životinjama (samo ih djelomično izbjegavam) i mislim da je to ispravno. Teško je razmišljati glavom a ne srcem… ali trudim se. Nemam namjeru hodati ispucanih i krvavih usana ili ruku jer se Labello i Nivea testiraju na životinjama, ali u zadnje vrijeme stavljam Melem – trudim se :):). Isto tako neću trpjeti bolove ako mogu uzeti Plivin lijek koji je također testiran na životinjama. Naravno da ću obuti adidaske kad idem trčati uvečer… perem zube sa Calgon pastom za zube… Iz suosjećajne želje da ne gušim ljude oko sebe, redovito koristim Rexonu. Imam pun ormar Miss Sixty traperica i nemam ih namjeru ne nositi. Sve to kupila sam bez ikakvog razmišljanja i nije mi bilo ni nakraj pameti da je to nekoj životinjici naškodilo. Nekoliko puta sam putem e-maila primila potresne fotografije i videe životinja od dečka kojem se sad javno ispričavam… nije mi namjera da umanjim vrijednost njegovog suosjećanja sa tim životinjicama. Obećavam da ću mu, kako bi bila sigurna da je primio ispriku, kroz nekoliko dana poslati mail isprike.
Idemo dalje…
Spomenula sam u naslovu radilice… za one koji ne znaju to su pčelice. Zovemo ih radilice jer su one u košnici zadužene za sve poslove. Starije radilice izlaze i napuštaju košnicu radi potrage za peludom, za razliku od onih mlađih, starih tek tjedan dva, koje se zadržavaju u košnici da bi prehranjivale leglo, odnosno ličinke i maticu. Zašto ovo sve opisujem? Zato da neki, a moja je želja da to bude što više vas, uvide koliko su one u stvari dobre i marljive… a njima prijeti izumiranje. Neki dan sam u nekim novinama, ne sjećam se kojim, pročitala da u cijeloj Sjevernoj Americi nema, odnosno ima jako malo, pčela. Zašto je tome tako? Ea… upravo zbog čovjeka... i tako banalnog razloga. Naime, u Sjevernoj Americi ima više telekomunikacijskih mreža no što naše pčelice mogu podnijeti, dakle previše. A te mreže se naravno otimaju koja će imati više pokrivenog prostora. Evo kako to ide… na svakih slobodnih par kilometara oni zapiknu odašiljač… cijeli glupi prostor Sjeverne Amerike je popikan sa repetitorima… ono možeš ih brojati iz auta kao minarete u vožnji kroz susjednu nam BiH. A što se onda dogodi? Radilica iziđe iz košnice, odašiljač ju dezorijentira, ona odluta i ugiba u divljini… Ha? Nije dobro jelda? Ea… upravo je to ono što me naljutilo. Čitajući taj članak u tramvaju, pogledala sam kroz prozor… al zapazila sam skupinu budala… to su bili prosvjednici sa nekim glupim transparentima tipa: „Spasimo životinje“, „Spriječimo testiranje na životinjama“, „Bojkotirajmo proizvode testirane na životinjama“. Što me uznemirilo? E pa upravo to što svi oni prosvjeduju, al ne samo da prosvjeduju već prosvjeduju sa mobitelima u džepovima… e pa ma nemoj... Onda shvatiš kako čovjek može biti glup… izlazim iz tramvaja… jaaaako uznemirena… kopam po torbi, al ne tražim gun (mada imam tu želju jer bi ga dala toj ekipici idiota da si skrate muke) već tražim naočale jer je sunce jako sjalo… od previše svijetlosti me glava zaboli . Dok sam tako kopala po torbi priđe mi neka teta… naoko pametna, al kad sam zapazila bedž na njenoj lanenoj košuljici odmah sam znala o čemu je riječ. Htjela je da potpišem neku peticiju. Meni su misli zaokupile njene krpice koje je imala na sebi. Imala je lanenu bež kombinaciju, a na nogicama platnene cipelice sa đonom, sigurna sam, prirodna guma od kaučukovca. Dok sam ju tako potajno promatrala dok sam iščitavala papir koji mi je dala, ko za vraga, njoj je zazvonio mobitel… i to visio joj je oko vrata… to je bila kap koja je prelila čašu... prošlo mi je kroz glavu - koja licemjerka. Razočarano sam joj vratila papire uz ispriku i obećanje da nemam više vremena, al da ću sigurno kasnije to potražiti na netu da vidim o čemu je riječ i da ću potpisati ukoliko to bude u skladu s mojim opredjeljenjem.
Ja sam taj događaj shvatila ovako.

Zaključak.Naši prosvjednici nisu dovoljno obrazovani. Dnevno gaze milijune životinja a nisu toga svijesni. Albert Einstein je jednom rekao da ako izumru pčele da će i ljudi početi izumirati četiri godine kasnije. To znači da ćemo se morati dogovoriti. Ili ćemo napravit zakon o broju telekomunikacijskih mreža i općenito, ili ćemo svi pocrkat sa super mobitelima u rukama. Javna isprika i pozdrav svima.
btw. sve ovo gore je mlačenje prazne slame ako se osvrnemo na ovako nešto: Mala Anja

Post je objavljen 21.04.2007. u 17:46 sati.