Marketing
Proljeće
Znate ono: proljeće, hormoni (Luka Nižetić) pčelice i to…
Dakle, baš sam nedavno (vrijeme je u mojoj glavi vrlo relativan pojam) odgovorno tvrdila kako je to sve izmišljotina i kako ne vidim nikakvu povezanost u glupavom ponašanju, zaljubljivanju i godišnjim dobima…khm..khm…
I tako počne meni ovo proljeće sa tipičnim studentskim stvarima: predavanja, pa kave, pa čekanje predavanja na kavama, pa markiranje predavanja zbog kava, pa učenje na kavama, pa opuštanje od učenja na kavama, pa kave, pa čir na zelucu, pa kave u bolnici… šalim se…
I tak, usput, sasvim slučajno, ničim izazvan na jednoj od tih beskonačnih kava pojavio se u mom vidokrugu jedan objekt zanimacije, što samo po sebi nije ništa čudno, i nije ni najmanje povezano sa godišnjim dobom, slažemo se, ali što zbog dosade, što zbog zabave, što zbog viška kofeina u organizmu, one thing leads to another (neeeeescafe…open up, open up) taj objek zanimacije se s vremenom počno pojavljivati kao jedna od glavnih (i vrlo neozbiljnih) tema razgovora i zajebavanja, ali inače ništa zabrinjavajuće ili opasno. Do neki dan… 
Ja mrzim nove tramvaje,čim uđe troje ljudi u tramvaj nastaje ogromna gužva, i na nekim mjestima se uopće ne možeš primiti, što redovito rezultira time da ja, miroljubivo biće kakvo jesam po prirodi, uvijek ostanem izgurana na nekakvoj sredini tramvaja gdje se čovjek nema za šta primit! I tako je bilo i danas, stojim ja, sa rukama u džepovima (vježbam svoje održavanje ravnoteže) slušam svoj mp3 player kad mi dolazi poruka…u ovom trenutku u priči je potrebno vrlo životopisno vizualizirati/zamisliti slijed događaja…znači, stojim u tramvaju i dolazi mi SMS o gore spominjanom objektu zanimacije, ja izgubim ravnotežu i skoro se raskeljim po podu ko zrela kruška (jer naravno da su se sve one divne bakice koje se inače bacaju po meni kad padaju, sad razmakle da ja njih slučajno ne dotaknem) i cijeli tramvaj me blijedo pogleda, ja stojim sva zbunjena, pogledavam glupavo u mobitel, pogledavam glupavo oko sebe, shvatim koliko sam zapravo glupava i počnem se (doslovno) trest od smijeha, sad me tek počinju pogledavat svi u tramvaju kao krajnje nestabilnu osobu (u kojem god smislu uzmete) a ja se i dalje ne mogu prestat smijat: sebi, poruci, glupim tramvajima, proljeću…
I sad vi meni recite da cijelo to proljeće, hormoni, pčelice, glupavo ponašanje i to, nije istina…
maja
Post je objavljen 19.04.2007. u 17:53 sati.