O PISMU PRIJE RATA
Vratio se mrak iz svemira u nasu kucu:
nje vise nema.Knjige i pismo
jedno,i druge stvari,sve u gorucu
pretvorilo se sliku.No,nismo
nestali mi!Ni rukopisi ne gore,vele,
sto znaci da citacu ponovo
to drago pismo,gdje zelis,gdje zele
slova da dugo stradanje ovo
u dugo dosadno popodne zimsko svedu,
kad ne volim nikog,i patim
sto sve je tako obicno i sve u redu,
sto nema zanosa onog da vrati
prvi dan ljubavi,to ponovno stvaranje svijeta,
to urastanje srca u jablan iznad vode!
No neka samo patnja ova prestane da cvijeta
i neka vec jednom ode
svako,kod koji hoce:
u vatru,u zrak!A mi?u ciji dom?
Mi cemo ovdje,gdje Majka uzgaja ruze i voce,
I nas sirote,na dlanu svom.
Post je objavljen 19.04.2007. u 13:49 sati.