Bihać, 18. april 2007. godine
Večeras u mom malom gradu se desio dugo očekivani spektakl. Obiteljski koncert, kako reče naš veliki najveći Arsen.
Bilo bi previše hrabro pisati o koncertu, zato neću da napišem ni jednu jedinu riječ kako su to uradili Arsen i Matija.
Napisaću samo to, da kultura ne postoji kako je Arsen rekao i da svaki dan je ima sve manje i manje. Sala u kojoj se koncert održavao bila je zaista puna. Bilo je tu raznih profila ljudi, ja ću se samo osvrnuti na neke žene/supruge/ljubavnice nekih direktora nekih tamo kulturnih centara koje su neprestano brbljale jer nisu bile svjesne na kakvom se koncertu nalaze, ipak su one publika onih veci, meci, peci, seki, pici, mici, kuraca palaca i kao šlag na kraju su počele da šuškaju papirićima od bombona i da jedu te odvratne bombone meni na uho. Zašto uvijek takve idiotkinje ili idioti sjede meni iz leđa.
Za kraj par fotkica, jako lošeg kvaliteta..nadam se da ću nekad naučiti fotkati...
pitam se samo od kud im hrabrost da ovakvo neko smeće stave u ruke ovog velikana, koji sigurno im a Picassa u svojoj zbirci...
Post je objavljen 18.04.2007. u 23:23 sati.