Evo vam jedne priče,nije moja,tako da je pišem po sjećanju….
Jednog dana Bog je odlučio djetetu ispuniti jednu želju…jedne od najljepših uspomena sa zemlje bile su mu livade prepune šarenog cvijeća i leptiri koji su veselo oblijetali oko njega,dok je ono provodilo svoje dane u bezbrižnom,dječjem igranju…želio je još jednom osjetiti tu ljepotu stoga se Bog nije ni najmanje čudio što je njegova želja bila upravo to,CVIJEĆE I LEPTIRI….
Dijete je radosno očekivao dan kada će njegova želja biti uslišana…jednog dana ušao je u svoju sobicu i na podu pronašao svoj poklon…suze su mu kliznule niz lice kada je umjesto obećanog dara dobio je kaktus i gusjenicu…umjesto predivnog šarenila cvijeća dobi je trnje te je s nevjericom na licu gledao je ružnu gusjenicu koja je gmizala po podu…bio je potpuno razočaran i suze nisu prestajale teći iz njegovih očiju…istinski povrijeđen,nije shvaćao što je skrivio Bogu..zašto baš njegove molbe nisu bile uslišane…pod silnog bijesa,gurnuo je darove u tamni kutak svoje sobice…nije se želio prisjećati i ponovno si zadavati novu bol…
Vrijeme je prolazilo,a s njime i djetetova tuga…proguralo je svoju glavicu do onih darova i s nevjericom,ali i s radošću gledao u prizor koji mu je namamio osmijeh na lice…naime,iz onog ružnog,bodljikavog kaktusa,nadzirao se cvijet na kojem je sletio leptir šarenih boja…dijete je raširilo svoje očice i promatrao taj prizor…i naravno,nije se zaboravio ispričati Bogu zbog svog nepovjerenja i zahvaliti mu na poklonjenom daru…
I mi često dobijemo kaktus i gusjenicu…umjesto planiranih i željenih snova,život nam da baš to trnje…i mi počnemo proklinjati sve oko sebe…i nesvjesni, slijepi poput ovog dijeta zaboravimo vjerovati….a često se iz onog ružnog ,rodi nešto lijepo…!!!
Post je objavljen 17.04.2007. u 21:20 sati.