Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/lostinfantasy

Marketing

Dugo noćno putovanje...

Ponesen vihorom snova i ove je noći čudesni zvjezdani plašt okupio tisuće izgubljene djece. Mjesec je, kao prvih dana, ponovo zagospodario u vječnosti crne boje protkane svjetlucajuće- srebrnim kristalima. U vodi se ocrtavaju i bljeskaju na tisuće nebeskih sijena koje ispiru nemirni valovi izgubljene sudbine. Drhte milijuni izgubljenih tijela koje svakoga trenutka grli hladni miris noći i ispire hladnoća studene vode. Čuje se tek poneki jezivi krik izazvan prevelikom dubinom noćne tišine. Vidim uplašena lica onih koji se prvi puta susreću s Mjesečevim sjenama, onih koji prvi puta koračaju stabilno u noć i onih koji s nedovoljno želje žele putovati svojim snovima. Gledam i brojne komadiće raspadnutih krila, spaljenih od čežnje, slomljenih od ljubavi i već pretvorenih u pepeo od tuge.
Slijedim neku zasada nepoznatu simfoniju koju stvaraju tek nastali snovi, simfoniju čije su note baš kao stvorene za moje uši. Ne znam je li to glazba što donosi nešto novo ili je to jednostavno odraz drugačijeg pogleda na sve ove životne sjene.
S malom nesigurnošću otvaram ta vrata misterije i započinjem jedno od svojih dugih putovanja kroz noć. Uvlačim se u veliki, plavi svileni veo neispunjenih snova i na ostacima krila odlazim u tvoj svijet boriti se s demonima koji mi protiv tvoje volje konstantno pokušavaju zatvoriti vrata. Uspješno uništavam jednog po jednog i uvijek ostajem suočena s tom mračnom silom koja me tjera da otvorim oči i odustanem od borbe. No… ovoga puta ne odustajem tako lako… možda su me uzastopni porazi toliko ojačali da ovoga puta neću odustati dok ne počneš upravljati mojim srcem istoga trenutka kada ja počnem tvojim. Ovoga puta ne želim nikakve međusobne manipulacije, nego napokon želim vidjeti taj sjaj u tvojim očima koji će mi reći: '' Neću iskoristiti tvoju ljubav!'' bez obzira na tisuće padova, na tisuće ljubomornih očiju, ovoga sam se puta odlučila boriti dok ne shvatiš da će ti samo jedan moj zagrljaj biti dovoljan da osjetiš toplinu o kojoj duže vrijeme samo sanjaš i da mojim ustima nikada neće biti teško izgovarati riječi koje će te liječiti. I kako bi rekao naš omiljeni junak, ovo je San u snu… prihvati ove riječi kao viziju duboke stvarnosti kojom brišem večernju tugu i zamjenjujem ju nekim neviđenim osmijehom. Ovoga puta ne otvaram oči jer moje dugo noćno putovanje još uvijek traje…..


Post je objavljen 17.04.2007. u 17:32 sati.