Marketing
last train home
Pa, mogu reći kako godinama nisam slušala radio programe, osim što sam prisiljena u vožnji na i sa posla slušati neku radio stanicu po izboru kolege - vozača. Njegov izbor zasigurno nikad, ali NIKAD ne bi bio i moj izbor. Ali, budući nisam vozač, nema druge nego strpljivo podnositi odabrano i pokušati otkačititi stvarnost tih 15-20 minuta. Nekad uspješno, ali češće je nemoguće ne čuti budalaštine od glazbe koja se kotrlja zajedno s nama nizbrdo... Textovi tipa: živjet ću sve do svoje smrti, zatim: gledam malenu barku - vidim veliki brod i slično u svim varijacijama i temama, neizbježni su po prilici svakih 3-4 km.
Iako sam si na poslu na pc nasnimila puno drage mi glazbe, svejedno, odvrtjeh to milijune puta, a nekako nikako ne stižem pokupiti nešto cd-a i sklopiti novi repertoar.
U međuvremenu, dogodio se "boljitak" radnih nam prostora, uredi imaju instalirane zvučnike i vezu sa središnjim radio uređajem, a ja, pak, vladam radio izborom. Dakle, odlučih malo se ušaltati u nove glazbene tokove. Možda ne ušaltati, ali ono barem vidjeti što se događa novoga u tom svijetu. Nekad vrsna poznavateljica svjetskih glazbenih top listi, danas sam potpuni glazbeno-trendovski neupućeni stvor. Zapravo, većina novonastalih proizvoda me ostavlja ravnodušnom. A slušanje glazbe koja me ne strese, ne takne upravo tamo gdje treba, zapravo me i razdražuje. No, Otvoreni radio me i informira, a često i iznenadi nekom dobrom starom stvari kao npr. sa Uptown Girl Billyja Joela, pa mlade cure se smijulje kad razgaljeno priopćim: Eto, cure, slušate upravo glazbu moje mladosti!
S godinama istančah svoj ukus i posvetih se obogaćivanju kućne mi diskoteke. Uz dobrodušnost dragih prijatelja, a i istomišljenost po pitanju glazbenog ukusa, stvarno imam prilike za česta zadovoljstva.
Večeras me draga Danijela malo podsjetila na neke dobre (naravno: meni!) stvari, i iako me pokušala nagovoriti podijeliti to s jednom dragom osobom čiji je chat prozorčić titrao u drugom dijelu ekrana, nisam to učinila. Odlučih: e ne! To je glazba moje, a ne znam je li i tvoje mladosti! Dijeliti to sa mnom treba se itekako zaslužiti! ;)
P A T___M E T H E N Y___last train home
Ovo gore je pjesma koja je bila često dnevno društvo u mojim osamljeničkim bračnim danima u tuđini :). Vlak nije bio prijevozno sredstvo koje me vodilo obiteljskom domu, svejedno, vlažnih obraza, uz nju sam se zamišljala kako sjedim uz prozor kupea i odlazim tamo gdje ću sigurno naići na topli osmijeh potaknut susretom sa mnom...
Post je objavljen 16.04.2007. u 23:40 sati.