Marketing
7 1/2
(Naslov me podsjetio na Fellinija, ali nema nikakve veze, vidjet ćete kad svrnete pogled na donje retke.)
Kad sam bio nešto mlađi razočaravali su me svi oni koji gledaju Dnevnik. Svi koji u sedam i trideset prekidaju sve poslove da bi saznali što se novo dogodilo, s kim su naši veliki vođe danas ručali ili koju su crven bijel plav ili plav bijel crven, ovisno u kojoj smo godini, vrpcu presjekli. (Naravno, sve uz pljesak i udivljenje besposlenog puka i kolega niže rangiranih političara te djevojčica u narodnim nošnjama kraja kojeg su zadužili svojim današnjim činom.) Nije mi bilo jasno zašto bi itko gubio vrijeme gledajući stvari koje mu ništa ne znače i na koje nema utjecaja.
Kad sam bio još nešto mlađi, zajedno sa gospodinom koji od rođenja ima tešku obavezu biti moj brat dozivao sam oca koji je najčešće do kraja dana nešto radio u garaži, oko kuće ili na kući, nešto bojao, pilao, brusio, betonirao, popravljao ili prepravljao, pretvarajući majčine trenutke prosvjetljenja u konkretne trodimenzionalnosti. «Svijet! Svijet!» dozivasmo ga, ali ne da bismo ga upozorili da je Armagedon blizu ili da se taman negdje poviše stratosfere nestrpljivo vrpolje vanzemaljci kojima je jedina želja pretvoriti nas u niskokalorične filete.
Naši dramatični povici imali su zadatak naznačiti mu da se bliži dio Dnevnika u kojem se obrađuju međunarodne teme, koje su mu bile značajno interesantnije od ostatka emisije gdje se uglavnom prezentiraju novi uspjesi nezaustavljivog socijalističkog samoupravljanja: Krunoslav Matić, zvani Kruno Grizli sa svojih je metar i šezdeset i sto tri'est kila i dalje najuspješniji kombajnist u PIK-u, a ponekad za opkladu jednu ruku veže na leđa i opet do fruštuka obradi više površine od dosadašnjeg rekordera Matije Markovića, zvanog Marko Ustaša, a osim doajena kombajnizma vrijedi istaknuti i desetu obljetnicu Avnojplasta, mladog poduzeća koje pokazuje primjer za sve ostale, eto, već su oborene norme mjesečne proizvodnje ovih finih plastičnih sandala idealnih za plaže kamenitog dna, a doznajemo da se spominje njihov mogući prodor na čehoslovačko tržište gdje se osjeća upravo kronično pomanjkanje kvalitetnih i ukusno dizajniranih modnih detalja te vrste.
Puno godina kasnije (povijest se, kažu, ponavlja) naše curice trče mami: «Prognoza! Prognoza!». Slušajući te dramatične povike pomislili biste da smo sakupili svu sadašnju i buduću imovinu, hipotekarizirali organe, dali oglas da se prodajemo u bijelo roblje i sve to uložili u urod tropskog slatkog krumpira ili nečeg puno delikatnijeg, čije biti ili ne biti ovisi upravo o sutrašnjim hektopaskalima i dolasku ili izostanku padalina. Mlađa je čak jedno vrijeme, dok joj nismo rastumačili detalje, na sam zvuk špice dnevnika dozivala «Prognoza!».
Generacijski rasponi transparentno su, čini se, vidljivi točno u sedam i po. Djeca, kao što naslućujem na osobnom primjeru nisu zainteresirana za nj koliko ni za žetvu u Iowi, dok njihovi roditelji redovito troše pola sata svoga teško stečenog vremena da bi bili u toku s ničim i prikupili podatke koji će im pomoći da sutra na kavi u poduzeću ne ispadnu glupi i neinformirani, a djedovi i bake su s njegovim veličanstvom Dnevnikom povezani na gotovo metafizičkom nivou. Na primjer ako se nađu u gostima kod svojih gastarbajterskih potomaka, svejednako traže da se svi stišaju do nivoa pri kojem neurorokirurzi bez problema obavljaju svoj posao. Sve to ne bi li otpratili tamošnje glavne vijesti, premda se to odvija na jeziku na kojem nakon dva mjeseca boravka umiju samo pozdraviti i to uvijek zamjenjuju dobardan i dobravečer, a uprskos naizgled nepremostivoj jezičnoj barijeri budite sigurni da će vam poslije rado protumačiti u kakvom je stanju svijet da današnji dan.
Ne bih se okarakterizirao rezolutnim protivnikom praćenja tog središnjeg mjesta cjelokupnog informativnog programa, ali nije naodmet upozoriti da neumjereno praćenje može izazvati predoziranje informacijama. Moja je draga uoči važnih izbora znala čak i u snovima sretali stranačke lidere u ulozi marljivih vrtlara u našem vrtu. Zanimljivo, sad vidim neke sličnosti s filmom Dobrodošli gospodine Chance, ali to bi zahtjevalo neku drukčiju priču.
Post je objavljen 16.04.2007. u 08:00 sati.