Iako moje price i pjesme nisu bog zna sta..uvijek ih posvetim nekome (ako niste znali.sad znate).znacilo to njima sto ili ne….tako ovu pričicu zelim posvetiti jednoj djevojci. Do nedavna smo bili samo prijatelji bok-bok. Ja o njoj nisam mala neko posebno mišljenje, ok cura..itd. Ali vjerujem da je ona, kao i vecina ljudi koji me ne pozna , mislila da sam umisljena. U posljednje vrijeme smo se pocele vrtiti u istim krugovima i ta cura mi je sve simpatičnija. U dosta stvari se slažemo, imamo ista misljenja. PA eto, nadam se da cemo postati još bolje jer mi se sve više sviđa tvoj karakter…rekla si da čitaš stalno ovaj blog pa pretpostavljam da ćeš se prepoznat…
Teška ruka na mojem licu..Opet..i još jednom. Onako, za dobro jutro koji šamar umjesto doručka.
--------------Topla. Crvena .Krv posvuda------------
Lagano dotičem izmrcvareno lice..Ruke mi drhte. Osjećam oštru bol u trbuhu.. Udarac za udarcem. Toliko toga sad želim reći ali ne mogu..želim vrištati od boli..ali glas ne ispuštam. Sa strahom od goreg trpim vruću cigaretu ugašenu na mome vratu. Nisam li dostojna nečeg boljeg? Ne..
---------------U grijehu dva narkomana rođena..u rukama jednog umrijet ću---------
.. Isprva su me mučila pitanja sa onom famoznom rječicom ''zašto'..zašto ja..pokušavajući naći odgovor, moje pitanje se izgubilo u crvenoj zavjesi straha ,nemoći. Odlazim u svoj mali kutak, sama u svome sramu. Skupljam još jednu bočicu bijesa.. Možda je to i sve što zaslužujem..bol???! Ta riječ. Toliko snažna..urezujem si je u ruku.. mm…fin je okus krvi..duboko uzdišem.. U svom malom kutu tame, samoće.. Osjećam da ludim..zarila sam svoje nokte u ruku.. Bol me hrani. Ali jedva ju i osjećam. S vremenom tražiš više
.-----------.svjetlo..smijeh ..sreća..sve ono što ja nemam---------
Skupljam snagu za..ne znam za što ali ustajem…ne vladam sobom…suze mi zaklanjaju pogled ali vidim tvoju sjenu..uzimam nož..ne želim više biti taj koji sjedi u samoći i mraku. NE želim više čupati, otkidati kosu i tkivo. Dok još nije gotovo za mene.
-------oh kako sladak osjećaj je ubiti.--------------
Nadljudskom snagom, ponosom ..dižem nož iza tvojih leđa..ti padaš. U crvenu rijeku .ali ovaj put to crveno, nije moje..nije moja krv! Gubim tlo pod nogama .Drhtećim rukama upravljam žiletom.. ostavljam ožiljke na svome licu.. Ogrebotine…Što sam učinila?!?!?!
------Suze ..meni što ostaje sve..u univerzumu ništa.----------- Sjedim, ljuljam se..naprijed-natrag…moje ruke su krvave..ali ovaj put to nije moja bol…Gubim nadzor nad svojim tijelom..padam..pogled u tebe..i u praznu bočicu tableta u mojim rukama .....vidimo se u paklu…
I nemojte sad misliti da je ova prica osobna ili da ima veze s ovom curom gore…malo je bolesna pricica ali meni se sviđa…
Ps. Većina od onih petero koji čitaju moj blog shvati priče krivo i onda se ja moram živcirat objašnjavajući pa ću ubuduće napisati i objašnjenje ako su priče malo teže kao prošla..a ako netko još nije shvatio prošlu priču..ispričana je iz perspektive duše mrtve djevojke. Duša koja pronalazi sebe mrtvu na podu i prijateljicu čiji bijes joj ne dopušta da ode….ugl..
Post je objavljen 15.04.2007. u 13:57 sati.