Jasno da sam pomislio kako dobijam pogrešan lijek za svoju boljeticu.
Općenito krivim lijekovima tretiramo krive stvari.
Na primjer, nesretni smo, pa se liječimo zabavom. Ljubav liječimo alkoholom. Ili prežderavanjem, ovisno o spolu. Osjećaje liječimo razumom, pretilost liposukcijom, ružnoću kirurgijom, a mrak atomskom energijom.
- Klonite se teških tema, teške literature. Nikakva filozofija, samo lagano i opuštajuće, nešto što će vas oraspoložiti. – preporuča mi doktor Nadležni rezolutno.
A mene uvijek rastuži sva ta silom nametnuta zabava. Stalno je i svuda oko mene. Sve mora biti zabavno i svi se moraju zabavljati. Jasno mi je da se nitko ne da tupiti smislom, i sam sam umoran, svi smo danas umorni. Ali umorni smo od laži. Nitko se nije umorio od teškog posla. Ili, sačuvajbože, razmišljanja. To neprestano laganje je ono što je zamorno. I zabava je takva. Lažna. Kao nekakvi jadni klaunovi ljudi se ubijaju zabavljajući se, već im je dosadna sva ta zabava, ali oni ustraju i ustraju. Tupe prijatelje i stalno žele biti zabavni.
Nesretni zabavljači zasipaju nas novim ispraznostima. Teško je ispuniti ispraznost. Lako je prekriti ju jeftinom zabavom. Nesretno čovječanstvo gladno je, ali ne može se sjetiti čega. Stoga guta zabavu kao pilule za šarene snove. Ja vidim da to nije sreća. Ako sam malo lud, nisam blesav.
I točno, nisam ja neki veseli čovjek, pogotovo ne sad, u ovom stanju u kojem jesam, ali znam dobro što je veselje i ide mi na živce to brkanje veselja i zabave. Zabava = veselje = sreća. Pa, nije! Provjeri u rječniku! Može biti, ponekad, ali to nije formula. Jedino marketinška industrija ima koristi od takve formule, valjda je zato i nameće.
Što me začuđuje je ponavljanje. Uvijek klišeji. Zabava je klišeizirana. Kako nekog može veseliti jedno te isto po stoti put? Ipak, zabavljamo se uvijek ispočetka na isti način. Bit će da je to zato što je ljudska pamet ipak kratka. Bedacima sve brzo dosadi. Tada im podvale stvar od prekjučer, jer im je dosadila ona od jučer. Sutra će htjeti jučerašnju, jer im je dosadila ona od prekjučer. Divovska modna revija raspoređena u sezone. Krpe ovakve, krpe onakve, ali zna se što je kada šik.
Zabava je ubijanje dosade. Zapravo, nova religija.
Izgleda da ljudi ne mogu nego ponavljati. Da, „ništa novo pod kapom nebeskom“.
Volio bih da sam ja sad rekao nešto novo.
Barem nisam hinio da sam zabavan i da se ujedno ludo zabavljam.
Nisam rekao ništa novo, ali sam sad, u ovoj noći, sretan čovjek, i ne trebam ništa da popunim prazninu.
Praznina je ono što jest. Ispraznost je praznina koja glumi da je ispunjena.
Praznina je dobra.
Ali daleko je zen.
Post je objavljen 15.04.2007. u 01:58 sati.