U kolijevci braincrackinga – Austriji, živio jednom “gotovo genijalan, ali nažalost lud mladić“ po imenu Otto Weininger, koji je svoj život tragično okončao u, ako se ne varam, dvadeset i trećoj godini.
Studirao je psihologiju u njezino najgore vrijeme, i svijet zadužio za kontroverzni bestseler SEX AND CARACTER, iliti SPOL I KARAKTER.
Otto nije volio žene, što je opravdavao svojim zaključkom da su nesposobne za logičko razmišljanje, te da nitko, od postanka svijeta nije čuo za žensku psihologiju. On je naime, primjetio da ženska bića iracionalno lelujaju kroz život, potpuno predane prizemnoj tjelesnosti i nošene mračnim porivima svog nesvjesnog i to mu se nimalo nije sviđalo.
Ne znam zašto. Postoje neke spekulacije o tome da je bio derpe.
Takvo stanje svijesti u žena je nazvao henidnim i govorio da je to jako loše za njih same i čovječanstvo kao takvo, iako je meni u tom istom stanju sasvim dobro.
Muškarce, naprotiv, odlikuje svjetlost apolonijskog uma, imaju prirodno implementirani logički kvadrat, te podliježu henidnom stanju isključivo pod utjecajem opijata i u doba dana koje zovemo noć (henidno stanje je, naravno, najjače ako se to dvoje podudari). Tada ne znaju za sebe i skloni su svakakvim glupostima kojih se po danu srame, pa se prave da ih se ne sjećaju.
Po danu se inače bave filozofijom, naukom, umjetnošću i raznim drugim društveno-korisnim stvarima.
Na stranu svi povijesno-socijalni i ini uvjeti koji su muško-ženske razlike svojedobno pooštravali. Osobo nisam nimalo feministički nastrojena, i čini mi se da, generalno gledajući, Otto, iako lud, nije bio daleko od istine.
Uglavnom bolje blogaju. Bar ne pišu o majici koju su vidjeli u izlogu i koliko su novaca spizdili na cipele. Ne ogovaraju prijatelje.
I kuže se u struju. Ako su pravi muškarci.
Kako to izgleda na blogu?
Žene henidne kakve jesu, mogu se svrstati u svega 3-4 kategorije:
Eterična bića
Lektira: Vesna Krmpotić, Halil Džubran, Coelho i slično
Stil: paučinast
Publika: trubaduri i mesije
Potrošačice
Lektira: Cosmo, Erica Jong
Stil: neumjeren
Publika: željna
Domaćice i majke
Lektira: Roda, Moj vrt i 100 najljepših kolača svijeta
Stil: topao
Publika: čitaju se međusobno
Muškarci kao nosioci gore navedenih kvaliteta zaslužuju širu podjelu tripova:
Lučonoše
Lektira: popularno-znanstvena (National geographic, Bug)
Stil: dokumentarni, esejistički, hakerski
Publika: akademska + oni kojima je to večernja škola ili tečaj
Generali
Lektira: to čita samo blogove
Stil: opak
Publika: ambiciozni blogeri
Urbana gerila
Lektira: popis literature s (nezavršenih) Političkih znanosti
Stil: lijevi felš
Publika: kad nisu na blogu, popikavate se na njih po mračnim klubovima
Birokrati
Lektira: Zakon o radu, RRIF, Narodne novine
Stil: zabrinuto ogorčen
Publika: zabrinuta za sebi i za njih, ogorčena isto tako
Pisci
Lektira: relevantna
Stil: u najmanju ruku na kvadrat
Publika: intelektualna elita
Provokatori
Lektira: anarhistička, Feral, stripovi, ustvari više gledaju satelitski noćni program nego što čitaju
Stil: svakakav
Publika: slični njima, oni koji bi htjeli bit slični njima i mazohisti
Trubaduri
Lektira: Antologije domaće i svjetske poezije
Stil: ljigav
Publika: isključivo eterična bića
Independents
Lektira: svašta
Stil: kako im dođe, tok svijesti
Publika: slični njima i putnici namjernici
Jednostavni ljudi
O njihovom se backgroundu ne nagađa.
To su oni kojima u prvom postu piše: Da vidim ja kako to radi…
Ili: Evo, ovo je moj prvi post!
Zašto je to sve skupa tako, Otto nije znao, kao što ne znam ni ja, koja živim u 21. stoljeću i u permanentno henidnom stanju brljavim po blogu.