Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/lektiregim

Marketing

Zoranić - PLANINE

ŽIVOTOPIS:
Petar Zoranić rođen je 1508. godine u Zadru, u obitelji koja potječe iz Nina. O njegovu se životu zna jako malo: bio je pravnik, notar, a obavljao je i neke druge službe.
On je pisac prvog hrvatskog izvornog romana ''Planine''.
Ne zna se kada je umro.

KNJIŽEVNI ROD: epika
VRSTA DJELA: pastirski roman

O DJELU:
Puni naslov djela je: ''Planine ke zd(a)rže u sebi pisni pete po pastirih, pripovisti i pritvori junakov i de(i)klic i mnoge ostale stvari složene po Petru Zoraniću Ninjaninu''.
''Planine'' su jedini izvor podataka i o eventualnim Zoranićevim drugim književnim djelima. U romanu (Kap.XX.) se spominje da je (prije ''Planina'') napisao još dva djela: ''Ljubveni lov'' i ''Vilenicu'' – vila Hrvatica u ''perivoju od Slave'' nosi u krilu jabuku s imenom PETAR ZORANIĆ i s naslovima ovih dvaju djela; ''i na toj jabuci prem počela biše pisati PLANINE''.
Prema naslovima dvaju nesačuvanih djela (napisanih prije Zoranićeve 28.godine), mogli bismo zaključiti da je riječ o pastoralnoj književnosti s elementima fantastičnoga, ali i o petrarkističkim pjesmotvorbama, odnosno o tad čestoj pastirskoj eklogi i za hrvatsku književnost specifičnoj dramskoj robinji.
Roman se sastoji od 24 poglavlja, s uvodnom posvetom rimskom kanoniku Mateju Matijeviću.
Okosnicu fabule čini pjesnikovo fiktivno sedmodnevno putovanje hrvatskim planinama, koje poduzima kako bi zaboravio svoju nesretnu ljubav.
Protagonist je romana, a ujedno i pripovjedač, pastir Zoran, tj. sam Zoranić.
Djelo je nastalo između dva razdoblja, pa i načina pisanja - srednjeg vijeka i renesanse. Napisano je 1536., a tiskano u Veneciji 1569. godine.

KRATAK SADRŽAJ:
Putovanje započinje s vilom Zoricom (Napeja) u koju bijaše zaljubljen mladić Zoran. Ona mu predloži da pođe u planine kako bi pronašao biljku koja će ga izliječiti od ljubavne boli.
Nakon nekog vremena put mu prepriječi sedmoglava neman. Zorana spašava vila Milost i vodi ga do Vražjih vrta (kanjon Velike Paklenice) i do otvora iz koje izlazi Burin bijes. Vila mu priča o Burinom životu i objašnjava mu rodbinske veze u Paklu.
Drugog je, trećeg i četvrtog dana Zoran u društvu pastira, te s njima pjeva, razgovara, pomaže im i zabavlja se. Petog dana Zoran kreće na istok prema Dinari. Nailazi na pastire koji čuvaju svoje stado od vukova. No ondje vukovi predstavljaju Turke i Zoranić ovime poziva Hrvate na borbu protiv Turaka. Kasnije Zoran susreće vilu Svist, koja ga uputi vili Dinari.
Dinara pomaže Zoranu u njegovoj ljubavnoj nevolji. Kasnije od zaspi i sanja ''Perivoj od Slave''. U zoru se šestog dana Zoran oprašta od vile Dinare i kreće kući. Uputivši se niz goru susreće vilu Krku, Dinarinu kćer. Ploveći njezinom lađom razgleda Knin, Skradin i Šibenik. Tada ga vila Krka napušta i vila Milost ga nosi na kraj Zatona i odlazi u Nin.
Prolazi kraj groba plemenite Jelene (njegove majke) te groba Jurja Divnića, biskupa ninskog: otvorilo se nebo i pred njim se pojavi Istina u društvu sv. Jeronima i biskupa Divnića. Zoran im obećaje da će se ostaviti svjetovnih taština i pjevanja o zemaljskoj ljubavi te od sada slijediti put Božje ljubavi. Uto vizija nestane, a pjesnik ''protrizniv se riči, naukom i vidinjem pokripljen sedmi dan u bašćini počinu''.

PERIVOJ OD SLAVE I U NJEM VILE: LATINKA, GRKINJA, KALDEJKA I HRVATICA
''Perivoj od Slave'' je Zoranićeva vizija u snu u kojoj on alegorijski prikazuje siromaštvo hrvatskog književnos stvaralaštva.
Usnuvši petog dana, Zoran hoda po širokom polju. Gubi stazu i dolazi do brzog potoka te nailazi na neobično lijep perivoj, koji je zemaljski raj. No ispriječila mu se oveća rijeka i budući da ju nije mogao preskočiti, skoro padne u očaj, ali se odjednom stvori vila Milost i prenese ga na drugu stranu.
U perivoju je bilo raznovrsnog drveća i bilja, a i mnogo ptica.
Tako hodajući došao je do sredine perivoja i ugledao drvo jabuke, a plodovi su rumene i mirisne jabuke. Jabuke predstavljaju književna djela, njihovu kvalitetu i ljepotu. Pod drvetom bijaše fontana, napravljena od žutog i zelenog dragog kamenja, koju je držalo 7 djevojaka od čistog zlata. Iz te se fontane izlijevala voda koja je, granajći se, zalijevala cijeli perivoj. Fontana predstavlja znanost podijeljenu na 7 slobodnih umijeća (arimetiku, muziku, geografiju, astronomiju, gramatiku, retoriku i logiku). Ispod drveta ugleda vile kako drže jabuke u krilu.
Prvo je ugledao Latinku (klasična rimska, latinska kultura), zatim stariju Grkinju (grčka kultura), pa još stariju Kaldejku (babilonska kultura), a na kraju i najmlađu vilu, Hrvaticu, koja je imala najmanje jabuka. Zoran u njenom krilu ugleda jabuku na kojoj je pisalo PETAR ZORANIĆ i ''LJUBVENI LOV'' i ''VILENICA'' - njegova dotadašnja djela, a uz to je počela pisati i PLANINE. On bijaše sav sretan što je ugledao svoje ime na jabuci.
Zatim ga vila ugleda i upita ga zašto je odabrao tako nezrelu jabuku. On sramežljivo odgovori da on ne piše zbog slave nego zbog slomljena srca te ju zamoli da mu protumači sve te stvari oko njih. Ona mu odgovori da sve te jabuke predstavljaju pisce i djela nekog naroda i da joj je jako žao što hrvatski jezik ima malo pisaca. Kad joj on htjede na to nešto reći, začuje se zvuk trublje i dođe Slava.
Zoran se budi.


Post je objavljen 13.04.2007. u 23:40 sati.