Pregled posta

U mađarskoj provinciji

Hvala ti, draga Nilo!

Jeste li ikada bili na znanstvenoj konferenciji (ili u nekom drugom poslovnome svemiru) s "JAKO pametnim" (muškim) ljudima? Jeste li ikada - dok ste radili prve korake u tome svijetu - smatrali da je sve ono što čujete da izlazi iz njihovih ustiju razina koju sami nikada nećete moći doseći? Pa ste prolazili raznolike privatne (intelektualne) blokade... iscrpljivali se i promatrali sami sebe manjima od makova zrna... dok niste shvatili da je gotovo jedina važna razlika između vas i Njih u tome što su Oni shvatili da je dobro - ne činiti dobro - nego dobro se prodati. Imidž je sve: navlačenjem dobre maske navlači se i poštovanje, uvažavanje te divljenje. Dobivate pravo na 'dobru prođu'. U svakom slučaju, svaki se put, kada se nađem u takvoj situaciji, iznova prisjetim 'moga' svijeta, svijeta ljudi koje volim, i u kojem se ni za kakve novce ne može prodati ne znam koliko hinjena i dobro napravljena maska. Znamo se predobro da bismo bili toliko kukavni nositi masku. Znate kako odrediti 'svoje' ljude i 'svoj' svemir? U njima smo oslobođeni barem jednog od brojnih strahova: onoga od samih sebe.

Uglavnom, okružena sam s točno 23 nadobudna muškarca (bojim se i sebe i njih), većinom u sakoima i kravatama, i sa samo dvije malo manje nadobudne žene. I ja među njima, sa svojim jednim komadom robe viška i naušnicama mamine prijateljice, iznosim teze svoga znanstvenoga rada. Njihove su oči uprte u mene, a ja - umjesto da uživam ako ni u čemu drugome onda barem u taštini, jer, eto, nitko nije zaspao dok sam pričala - jedva čekam da se maknem iz pozicije povlaštenoga djeljitelja (narodnih) mudrosti te vratim nazad u onaj svoj svijet u kojem, s vremena na vrijeme, udahnem onako lijepo, punim plućima...

U svakom slučaju, trenutno se nalazim u hotelskoj sobi jednog mađarskog gradića koji se, za čudo jedno (svima nama koji po klišejiziranome shvaćanju smatramo državu naših susjeda ravnom pusztom) nalazi među brdima. Soba je u potkrovlju, čak i danju, premda je lijepo vrijeme, svjetla moram držati uključenima kako ne bih 'ulovila zeca' padom preko nekog komada namještaja. Ne osjećam se posve ugodno pisati - kao da mi nedostaje onaj moj poznati svijet u kojem onda mogu mirno stvarati i restrukturirati svoje vlastite mentalne mape.

Ljubav, zaljubljenost, vezivanje i platonski odnosi česta su tema nekih od mojih redovitih blogovskih štiva u posljednje vrijeme. Interesantno promišljanje ... zaljubljenost, ljubav ... možda baš toliko prijemčljiva tema jer je njezina istina neodgonetiva.

Složit ću se s promatračem i prebacit ću njegov komentar u svoj post:

Ima puno istine, osim one da je i poezija, to je još ustvrdila Antika, isto tako vještina.

Jedan je od tih nadobudnih gospodina s kojim dijelim konferencijski prostor i moja bivša, prilično slatka ljubav. U vrijeme trajanja naše ljubavi tako smo dobro znali što reći, učiniti, gdje postaviti ruku i u kojemu smjeru pogledati, kako provoditi večeri i o čemu polemizirati, kako smiriti pitanja te čime nasmijati... Nakon poprilično dugog vremena razdvojenosti jedan pred drugim zamuckujemo, smješkamo se (jer ne znamo što bismo drugo), bacamo neke necjelovite šale baštinjene od onoga kratkog dijela života kada smo međusobno uživali, promatramo se sve dok onaj drugi ne vidi da je promatran, a onda sklanjamo pogled i između nerazumljivih riječi o Heideggeru, razvoju znanosti u srednjeeuropskim kulturama prijeloma 19. u 20. stoljeće, masovnoj, elitističkoj, egzistencijalističkoj, romantističkoj, postmodernističkoj i popularnoj kulturi; Lotmanu, Adornu, (neo)marksističkom liberalizmu i kulturnoj industriji, razmišljam(o) sljedeće:



Govorim o emocijama. Ne o onome što smo naučili provodeći s tom drugom osobom vrijeme, pa to vremenom i preuzeli kao novu stranicu vlastite mentalne mape, nego o emocijama. Što je to kad nekoga više ne voliš, nisi ni zaljubljen, niti u bilo kojem obliku vidiš tu osobu prisutnu u svome sadašnjem i budućem životu, ali te svejedno obuzme ono nešto u trenutku kad se prisjetiš da samo vas dvoje, od svih ljudi koji vas okružuju u tome trenutku, znate da ste jednom dijelili nešto što se ne dijeli sa svima?

pusa,
pipi_piaf

Post je objavljen 13.04.2007. u 18:07 sati.