Pregled posta

REPUBLIKA HRVATSKA
Ministarstvo pravosuđa
Ministrici Ani Lovrin
10000 ZAGREB

Neuenhof u CH, 4. travnja 2007.
Naš znak HUKOK-101-od 4.4.2007.

Poštovana i uvažena ministrice,
ovime Vam šaljem

ZAHTJEV ZA RAZRJEŠENJE PREDSJEDNIKA OPĆINSKOG SUDA U ZAGREBU
Mirka Klinžića u vezi njegovog Rješenja Su –916 /07 od 21. ožujka 2007.g. na temelju
Zakona o sudovima članak 114 stavak 3. i 4.

Kazneni predmet Općinski sud u Zagrebu posl. broj K-216/05 radi Klevete (članak u Novom listu od 12.srpnja 2005.) prema KZRH čl. 200 st. 1 i 2.
Tužitelj Hrvoje Šarinić (HŠ) zastupan po odvjetniku Miroslavu Šeparoviću (MŠ)
Okrivljenik Radovan Smokvina (RS) zastupan po odvjetniku Damiru Uroiću (DU)
sudac Općinskog suda u Zagrebu Zorislav Kaleb (ZK).
Rješenje br. 9Su-916/07 od 21. ožujka 2007.g. od Predsjednika Općinskog suda u Zagrebu
u vezi izuzeća suca Zorislava Kaleba kojim se odbija zahtjev kao neosnovan za izuzeće suca.

Zahtjev je itekako osnovan te se traži od Ministrice pravosuđa da pokrene postupak za momentalno razrješenje predsjednika Općinskog suda u Zagrebu Mirka Klinžića (MK) prema niže napisanom obrazloženju u 11 točaka.

OBRAZLOŽENJE

Na ročištu 14. ožujka 2007. prije otvaranja glavne rasprave odvjetnik okrivljenoga Radovana Smokvine zatražio je izuzeće suca Zorislava Kaleba u gore navedenom kaznenom predmetu K216/05. Na ročištu održanom 11.12.2006. bilo je strankama zakazano novo ročište za 13.2.2007. koje je «Nalogom» suca od 19.1.2007. odgođeno zbog spriječenosti suca i zakazan je novi termin za 14.3.2007. na koji okrivljenik nije mogao doći zbog već drugih obaveza, ali prihvaća bilo koji novi termin i to prije ili poslije 14.3.2007.
Slijedi nakon «Naloga» suca od 19.1.2007. koji je primljen 24.1.2007.u Zagrebu:
1. Poslao sam dva dopisa za novi termin i to na vrijeme i na tri različite pravosudne institucije:
a) 24.1.2007.Sucu Općinskog suda Zorislavu Kalebu šaljem prvi dopis u kojem tražim odgodu tog novog termina određen po Nalogu ZK zbog zimskog odmora i rezerviranog hotela u Švicarskoj na skijalištu Samnaunu.
b) kad na dopis pod a) nije bilo nikakvog odgovora poslan je drugi dopis 2.3.2007. na predsjednika Općinskog suda u Zagrebu Mirka Klinžića i Ministarstvu pravosuđa Ministrici Ani Lovrin isti dopisi poslani su i faxom.
c) Odgovor na poslane dopise od 24.1.2007 i od 2.3.2007. je napisan 7.3.2007. na Općinskom sudu u Zagrebu od suca ZK, a stigao je u Zagreb 12.3.2007. Dakle punih 6 dana putuje dopis iz Zagreba u Zagreb i to u 21. stoljeću i u doba nano tehnologije i komunikacija. Sudac ZK dobro zna da ja stalno živim i radim u Švicarskoj i to već pune 41. godine, a od 10.3.2007 već sam na zimskom odmoru, tako da taj dopis napisan 7.3.2007. od ZK stiže meni tek 17.3.2007.

2. Na poslane dopise pod 1. nisam primio niti jedan odgovor na vrijeme. Zašto? Jer je to možda u skladu po nekim meni nepoznatim hrvatskim državotvornim pravosudnim etičkom standardima? U dopisu od ZK koji je primljen u Zagrebu dva dana prije rasprave točno 12.3.2007. sudac Zorislav Kaleb navodi citiram: »S obzirom da se glavna rasprava može održati i nastaviti u vašoj odsutnosti temeljem čl.441 st. 3 ZKP-a, pošto ste se očitovali o krivnji, iznijeli obranu (šutnjom), a pritom ste upozoreni u smislu čl.438 st.2 ZKP-a, sud ne smatra potrebnim odgađati glavnu raspravu zbog vašeg zimskog odmora».
Na ročištu održanom 11.12.2006.na Općinskom sudu u Zagrebu iznesao sam obranu, ali nipošto nikakvom šutnjom, naprotiv, već sam na tom ročištu potpuno jasno i nedvojbeno odbacio tužbeni zahtjev te pročitao i objasnio obranu i odgovorio na sva postavljena pitanja suca i privatnog tužitelja i njegovog pomoćnika. Moja obrana nedvojbeno glasi da je sve što je napisano u novinama potpuna istina i to žalosna i gorka istina i da su jahte, ville i automobili plaćeni krvlju hrvatskih branitelja i da je dio opljačkanog novac s tog povjereničkog računa u Villachu prisvojio između ostalih upravo i gospodin Hrvoje Šarinić, jer do danas nije obznanio izvješće, a morao je, a niti se zna porijeklo njegovog novca za koji nije plaćen porez u RH. Radi se o djeliću ratnog profiterstva koje besperspektivno štiti hrvatsko pravosuđe. Na tom ročištu je bila prisutna i javnost (gospodin dr. Branimir Molak i gospodin dr. Tomislav Dragun) koji moje izlaganje mogu potvrditi. Izgleda da sudac ne posjeduje zapisnik s ročišta, ili je zapisnik falsificiran, jer navodi suca ZK u dopisu od 7.3.2007. poput zaključka da se (RS) branio šutnjom nisu istiniti, zato se dopis napisan od suca Općinskog suda iz Zagreba Zorislava Kaleba od 7.ožujka 2007. treba ispraviti jer sadrži neprihvatljive laži.

3. Koji je pravi razlog da sudac meni ne vjeruje, da odlazim na rezervirani zimski odmor koji je planiran daleko prije od dobivenog «Naloga» suca (ZK) za promjenu ročišta i to zbog navodno neke nepostojeće putničke agencije, a sudac (ZK) niti ne javlja da mu nedostaje neka potvrda neke nepostojeće agencije, ali s druge strane on neograničeno vjeruje povjereniku tužitelja odvjetniku (MŠ) koji ponovo zahtjeva odgodu ročišta i to prvi put po drugi put i sudac bezuvjetno mijenja datum onako kako (MŠ) odgovara kao da je to samo po sebi razumljivo bez da pita i drugu stranu u postupku, naravno, da to nije samo po sebi razumljivo i zato je sudac u «Nalogu» od 19 siječnja 2007. napisao odgađa se zbog spriječenosti suca, ali sudac (ZK) nije bio spriječen. Sučeva tobožnja omaška da umjesto istine i to zbog ponove spriječenosti odvjetnika Miroslava Šeparovića on (ZK) napiše zbog spriječenosti suca, a to nije omaška, već običajni standardni dogovor s povjerenikom tužitelja odvjetnikom M. Šeparovićem i to samo zato da bi sve izgledalo uvjerljivije onda neka ovaj puta odgoda bude zbog spriječenosti suca (ZK), ali gospoda su se malo prevarili, jer na dan 13. veljače 2007. kada je navodno sudac Zorislav Kaleb trebao biti spriječen on naravno nije bio spriječen, već je normalno radio i imao stranke i standardna ročišta i to: u 9.00 h KO-3098/04 Sarga; u 10.00 h KO-2247/04 Lucić; u 11.30 h KO-444/04 Vobozil; u 12.45 h KO-3112/05 Krtinić.

4. Rezervacija hotela u Švicarskoj se obavlja direktno telefonom ili mailom. Tako rade svi Švicarci pa i ja i tu nema nikakva agencija koje posreduju, a ono što postoji je samo delcredere između gosta i hotela, a ako se slučajno desi da gost ne dođe ili odgodi putovanje onda se plaća hotelu naknada od nekih 20% ukupne cijene što se smatra kao akontacija koja se gubi u slučaju ne dolaska.

5. Da me netko pod točkom 1. obavijestio da pošaljem neku rezervaciju to bi učinio, ali nitko iz suda nije ništa tražio, a niti odgovorio, a morao je i to po zakonu, a vremena je bilo više nego dovoljno (Hotel Nevada u Samnaunu CH od 10.3. do 17.3.2007 ). Ali ako gospodin sudac meni ne vjeruje, a zašto bi ja njemu vjerovao za tobože neku njegovu omašku, kad ta njegova omaška ima glavu i rep kao i gore napisan i obrazložen smisao i opravdanje.

6. U dopisu od 7.3.2007. sudac (ZK) doslovno piše citiram:»U slučaju ne prihvaćanja zahtjeva za odgodom sud posebno ne izvještava stranke, te zbog toga nismo ni odgovorili na vaš zahtjev». Ova rečenica napisana od suca Općinskog suda u Zagrebu Zorislava Kaleba je izvan domene zdravog razuma i protivi se s poštivanjem temeljnih ljudskih prava kao čak i danas još važećih zakona u RH. Upravo Članak 71 ZKP-a stavak 3 govori suprotno i to: «Sud će podnositelja podneska koji je nerazumljiv ili ne sadrži sve što je potrebno da bi se na temelju njega moglo postupati pozvati da se podnesak ispravi, odnosno dopuni, a ako on to ne učini u propisanom roku, sud će podnesak odbaciti». Izgleda da sucu (ZK) taj zakon nije poznat, a ta ista primjedba važi isto i za predmetnog Predsjednika Općinskog suda u Zagrebu Mirka Klinžića za kojega se traži momentalno razrješenje upravo i zbog nestručnosti, jer u Rješenju Su-916/07 od 21.3.2007. uopće ne spominje čl. 71 ZKP-a, a morao bi.

7. Sudac piše da ne odgovara na dopise koje on odnosno sud ne prihvaća, ali ipak je odgovorio naravno prekasno, ali zašto je ipak odgovorio? Na prvom ročištu 6.rujna 2006. koje je odgođeno na zahtjev zastupnika tužitelja Miroslava Šeparovića, a o toj odgodi sudac ZK izvijestio je tužitelja (HŠ) i njegovog zastupnika (MŠ) zato nisu došli na ročište, ali nije o toj odgodi obavijestio okrivljenika, zašto nije? Gospodin sudac (ZK) i tužitelji (HŠ) i (MŠ) su vjerojatno računali da se možda okrivljenik neće pojaviti na sudu i tako iz toga izvući neke prednosti.

8. Na stranici 2 st. 2 predmetnog Rješenja 9 Su-916/07od 21.3.2007. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu Mirko Klinžić mora ispraviti tekst…desila se sitna omaška »…odgodio zakazanu raspravu za dan 14. ožujka 2007. (treba stajati 13.veljače 2007.)».

9. Potpuno je promašena i netočna izjava Predsjednika Općinskog suda u Zagrebu Mirka Klinžića da okrivljenik Radovan Smokvina usmjerava odugovlačenje predmetnog postupka, a činjenice potvrđuju upravo suprotno, jer nedolaženjem tužitelja već na prvu raspravu 6. rujana 2006. te i ne obavješćivanjem okrivljenika da će se ta rasprava odgoditi, a vremena je bilo više nego dovoljno te onda slijedi druga odgoda ročišta na dan 14. ožujka 2007. umjesto 13. veljače 2007. koju opet odgađa zastupnik tužitelja odvjetnik Miroslav Šeparović ne može se ničim pravdati, već to samo potvrđuje bahatost suca Općinskog suda u Zagrebu (ZK) kao i Predsjednika Općinskog suda u Zagrebu (MK) kojemu nedostaje elementarna logika, jer svi elementi odugovlačenja postupka dolaze upravo od strane tužiteljevog zastupnika odvjetnika Miroslava Šeparovića, zahvaljujući pristranosti suca ZK i dodatnoj podršci Predsjednika Općinskog suda. Takav čin suca (ZK) i odvjetnika (MŠ) se u civiliziranim društvima «nagrađuje» trenutnom suspenzijom i to upravo zato i samo zato da se spriječi i ne ponovi takva zloupotreba suda. Upravo zato za očekivati je da u Rješenju Predsjednika Općinskog suda u Zagrebu osudi taj čin, ali nije.

10. Održati raspravu bez okrivljenika u ovom vrlo osjetljivom slučaju (ovdje se radi o pljački iseljeničkog novca namijenjen odbrani RH u banci u Villachu koji je važan za sve građane RH koji osuđuju ratno profiterstvo), svakako odgovara tužitelju (protiv tužitelja Hrvoja Šarinića se vodi i drugi postupak na Općinskom sudu u Zagrebu posl. br. LVI-P2384/04), jer na taj način tužitelj Hrvoje Šarinić nije dužan odgovoriti na vrlo delikatna i neugodna pitanja koje bi mu postavljao okrivljenik (RS) kao npr.: «Otkud Vam novac za jahte, vile, stanove, automobile i drugu imovinu koju ste stekli u kratko vrijeme nakon rata i da li ste platili porez»? Ili kako to da ste uplatu za kupljeni stan u Voloskom od pola milijuna DEM izvršili u banci u Trstu (Unocredito) a novac je uplaćen iz Austrije itd. i na sva ta i niz drugih pitanja pred sudom tužitelj gospodin Hrvoje Šarinić ne bi trebao odgovoriti pred sudom kad bi se elegantno okrivljenika Radovana Smokvinu isključilo s ročišta i glavne rasprave, jer navodno bio je sam kriv što nije došao na to ročište budući da mu je važnije skijanje od suda i pravorijeka.

11. Ako se samo pogledaju Međunarodna načela o neovisnosti i odgovornosti sudaca onda je tamo debelim slovima napisano
SUCI SE MORAJU PONAŠATI U SKLADU S ETIČKIM STANDARDINMA. ZA NEPOŠTIVANJE ISTIH SUCI ODGOVARAJU.
AKO SUDAC JEDNOM LAŽE ON UVIJEK LAŽE!!
Očekuje se od Predsjednika Općinskog suda da radi na unaprjeđenju pravosuđa, a to se čini da se disciplinski kažnjava sve suce koji se ne ponašaju prema etičkim standardima ili nisu stručni, a (MK) ih naprotiv oslobađa odgovornosti i time ohrabruje da time i dalje čine isto, jer isti čine uvijek isto. Iz gore navedenih razloga tražim razrješenje Predsjednika Općinskog suda u Zagrebu Mirka Klinžića, jer njegove odluke i rješenja nisu u skladu s temeljnim načelima struke.

ZAKLJUČAK I ZAVRŠNA RIJEČ

Sudac Zorislav Kaleb je u ovom predmetu je nesporno pristran, ali ne samo pristran već i nestručan (zaboravlja čl.71 ZKP-a), a i laže.
Trenutna situacija za (vrlo «uspješnog» odvjetnika (MŠ) kao zastupnika tužitelja (HŠ) na Općinskom sudu u Zagrebu) gospodina Miroslava Šeparovića nije baš prosperitetna, jer kako trenutno stvari stoje u Haagu (upravo zbog Haaga su odgođena sva ročišta) on (MŠ) se u Haagu tretira kao odvjetnik, svjedok ili zločinac, a isto tako ga se treba tretirati i u ovom predmetu koji se odvija na Općinskom sudu u Zagrebu, budući da je Haaški sud priznati hrvatski sud po Ustavu RH. Gospodin Miroslav Šeparović je bio ministar pravosuđa RH i kako on sam tvrdi da je znao za torbarenje (ročište 11.12.06.) i za novce u Villachu, ali kao Ministar pravosuđa nije ništa poduzeo kao da se «torbarenje» vodilo po zakonu.

Nije to prvi puta da se suci hrvatskog državotvornog pravosuđa dogovaraju s prijateljima odvjetnicima i da se međusobno dobro razumiju i pomažu, a to čine čak i transparentnije ili jasnije vidljivo tako npr. slučaj kojeg sam doživio na Općinskom sudu u Rijeci na raspravi predmeta K-109/99 kada se sutkinja Mladenke Paro Rudić na samoj raspravi javno i vidljivo dogovara s odvjetnicima Tomislav Sabljar i Saša Jelušić na štetu tužitelja (RS), a taj dogovor je objelodanjen i poslan Predsjednici Općinskog suda u Rijeci Gordani Kosić, DSV-u u Zagrebu kao i Ministarstvu pravosuđa, ali bez ikakve reakcije i odgovora na poslane dopise, dakle zaključak je jasan da su standardi hrvatskog državotvornog pravosuđa čvrsto utemeljeni na principu dogovora i šutnje. Ali pitanje je do kada? Jer to su svakim danom strašniji očajnički pothvati bez ikakve perspektive.

Stoga Radovan Smokvina na osnovu obrazloženja u 11 točaka i završne riječi traži od Ministarstva pravosuđa da temeljom Zakona o sudovima čl.114 st.3. i 4. pokrene postupak razrješenja i predlaže trenutno razrješenje Predsjednika Općinskog suda u Zagrebu gospodina Mirka Klinžića s te dužnosti, jer to je zasigurno u interesu općeg dobra.

S poštovanjem


Radovan Smokvina

Prilog: Rješenje Predsjednika Općinskog suda u Zagrebu Su-916/07 od 21.3.2007.; Dopis suca Zorislava Kaleba od 7.3.2007.; Dopis od 24.1.2007. i 2.3.2007.