Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/samorijeci

Marketing

3. Pod satom

Status: Nedostupna

Siva vrata sa crvenim štokom odvajaju ju od slobode. Drže ju sada u zatvoru. Zatvoru učionice. U toj prostoriji koja joj i nije baš mila odjekuje glas profesorice:
- Moramo razmisliti koliko ćemo naplatit? O čemu moramo voditi računa? Raspolažemo li pravim informacijama…
Slušala je to mirno Nedostupna, ali koliko god se trudila misliti baš na ono što profesorica priča struja misli bila je jača i odvlačila ju je van u slobodu.

Spoznala sam svoju budućnost. Tužne li spoznaje. Ljudi bi trebali biti lišeni takvih spoznaja. A što sam li ja to tako loše učinila da ću tako završiti? Čudno. Znam da nešto ide na loše, a ništa ne mogu učiniti. Što, da gledam kako cijeli moj život propada? Da sjedim u svojoj sobi i da plačem? Možda, bi trebala uživati u sadašnjosti dok traje? Donijeti odluku. Je li prava ili kriva? Nije bitno ionako se samo mene tiče. Ja ću živjeti s njom.

Bilo bi divno u toj „lošoj“ budućnosti, onako jednog dana kad me više ništa ne bude ovdje vezalo jednostavno otići u neki grad gdje ne znam nikoga i započeti iz početka. U… to je teško. Iz početka i još sama u nepoznatom gradu, ali i ot je bolje od sigurnog propadanja. Zar nekom ne bi od takve same pomisli onako žignulo malo u srcu? Koliko bi tek onda postojalo prepreka u životu. U…budućnost. Je li kao takva možda malo bolja? E, znam. Tako bi mogla otići u Zagreb. Sviđa mi se što tamo ima puno ljudi, ali nikoga tamo ne znam. Možda bi nekog upoznala. O Zagreb mi je lijep grad. Trg. Toliko ljudi i svi negdje idu. Svi se čine kao da imaju svoj cilj. A da, a onaj divni park. Joj… kao se ono zove…onaj što sam jedanput tamo sjedila s prijateljicom…a nije bitno.ljudi tamo baš kao i u filmovima sjede na dekici i uživaju u prirodi i suncu. Joj, da sam bar sad tamo. Ma tamo bi mi bilo i zadovoljstvo čak i knjigu čitati. No, sve je to divno i krasno, ali ne bi ja mogla biti tamo Zagreb je prevelik grad. Kako bi bilo da odem u Rijeku? To je isto veliki grad još je na moru, ali tamo nema snijega, a ovdje ga kao ima. S ovim klimatskim promjenama još malo pa ćemo i kratke rukave nositi za Božić. Da, tamo baš nema nikoga. Nikad nisam ni bila tamo. Možda mi se Rijeka ne bi svidjela.


Trgne se i vrati u učionicu. Profesorica je i dalje pričala:
- Što su subjektivne okolnosti? Tu se naš odnos mijenja. Razmišljamo o organizaciji knjižničnih službi i ustanova. Govorimo tu o teoretičarima Kunz, Rittel i Schwuchovu, govorimo tako na slijedeći način o informacijama određenog predmetnog područja…
Što je previše je previše. Teško je to pratiti. Ono što je zanimljivo kod te profesorice da je sve to mogla i jednostavnije reći, ali zašto bi rekla jednostavnije kad može i ovako? Nedostupnoj su misli i dalje letjele.

Ajme, pa da. Sanjala sam ga, ali i on mi je pobjegao. Nestao, ispario kao i svi drugi. Možda sam ga zamislila. Ma, nisam luda, baš toliko. Baš u trenutku kad mi se počeo sviđati on pobjegne, a dotle sam ja bježala. Koje li tragedije? Zašto sam sebi to dopustila, d astma možda duže bila nemarna za njega možda bi se on duže i zadržao.Zašto se baš uvijek dokaže da je istinita ona izreka „Trči za njim i nećeš ga stići.Okreni mu leđa i sam će ti prići.“ Da, istinita je. U mom slučaju baš uvijek. Prvo mi se ne sviđa, a ja se njemu sviđam. Onda se on meni sviđa, a ja njemu više ne. Tako onda ostanem sama. Pa si umišljam da svi od mene pobjegnu. Možda ih uplašim. Ah, što ću? Nadala sam se da će s ovim biti drugačije. Zašto bi on bio poseban? Svi su isti. Kreteni, egoisti…a ne mogu oni mene razumjeti. U razumijevanje, pa ni sama sebe ponekad ne razumijem. Ne razumijem. Ne razumijem zašto sam sada tužna, a trebala bi biti sretna? Zašto je i taj dečko pobjegao od mene kad mi se počeo sviđati? Zašto sam uopće razmišljala o budućnosti? Zašto sad moram sjediti ovdje? Zašto ako mi nije zanimljivo jednostavno ne ustanem i odem? I to mi je neka sloboda. Kao da sam u lancima. Možda bi bilo bolje da ne postojim, da se ne pitam tolika pitanja, da ne razmišljam ionako nikome nije stalo.

Vrate joj se misli ponovo na predavanje. Profesorica i dalje priča:
- Pogledajte osobna, sociografska, demografska i situacijska. Koliko moramo voditi računa kad nam dođe korisnik. Niti jedan od ovih elemenata ne smijete zanemariti…

Post je objavljen 13.04.2007. u 13:13 sati.