Ti si kao vjetar
što donosi mi ljubav davno izgubljenu...
Vračaš me u život
pazeći nježno da ne povrijediš
staru ranu..
stvorenu u naivnosti..
povjerenju..gluposti...
Ljuljaš me nježno u svom krilu...
daješ mi nadu..za moju dušu..
Anđele mog života,
o tebi ponekad mislim sretna
i smijem se svojoj sreći.
Onda opet ponekad..
umire duša..
umire u tišini..bez suze bez krika.
Da te imam mali moj anđele
moja duša bi našla spas...
moja ljubav vječno utočište..
da te imam...
Post je objavljen 13.04.2007. u 12:44 sati.