Nekada
Sam volio slušati kišu dok pada
Podivljali rat kapljica na prozoru
Brojati koliko ima zvjezda
Gledati igru lišća na vjetru
Nekada
Sam volio gledati topli dah
U hladnim crnim noćima
Volio sam osjetiti strah
Bojati se udarca groma
Nekada
Sam volio vidjeti mjesec kroz maglu
Svjetlo i mirise upaljenih svijeći
Bojao sam se kraja u paklu
Okruglog svijetla u noći
Nekada
Sam tvoju sliku mogao gledati satima
Zamišljati tvoje oči, osjećati dodire
Sad je naša ljubav razliveno vino po ladicama
Što polako i bešćutno sjećanje na nas pere
Nekada
Sam mogao pratiti stope u snijegu
Trčati do iznemoglosti
Sad mi ostaje molitva Bogu
Da ponovo naučim opraštati
Sada
Kad ostade samo zrno tuge
Dani bez sunca i noći bez zvjezda
Tužne oči bez suza i kiše bez duge
I dalje letim al' nemam gnijezda
Sada
Čujem samo plač stare violine
Koju očekujući povrat izgubljene sreće
Sviraju dvije duše umorne
Na vjetru uz upajene svijeće
Sada
Znam da neću plakati
Za na putu izgubljene duše dv'e
Neću se ni moliti
Baš je glupo kad se spozna sve
Post je objavljen 13.04.2007. u 00:21 sati.